Rušenje izravno biranih predstavnika naroda najlakše je ostvarivo neusvajanjem proračuna u skupštinama i toga se dosjetio zagrebački HDZ kako bi denuncirao gradonačelnika Bandića. No jesu li se pri tome malo zaigrali ili je to bilo soliranje jednog njihovog igrača nije toliko važno koliko činjenica da su dobili sa šibom po prstima iz njihove središnjice. Stoga nam ovaj primjer zorno pokazuje pozitivnu stranu stranačke hijerarhije i ustrojstva kao i sagledavanje kroz globalnu, a ne samo lokalnu politiku, ili kroz prizmu partikularnih i pojedinačnih interesa. Iz tog razloga pojava neovisnih lista i apolitičnih istaknutih pojedinaca na lokalnoj političkoj sceni ne može donijeti ništa dobro sagledavajući dugoročne posljedice i kontinuitet. Najočigledniji je primjer nedostatak ljudi i kadrovskog potencijala koji bi proveo proklamirane predizborne ciljeve neovisnih političara. Drugim riječima nedostatak ozbiljnih i koliko toliko ustrojenih političkih oblika velika je otegotna okolnost preživljavanja na političkoj sceni. Toga su svjesni i pojedini političari koji se skrivaju iza stranaka jer jedino tako mogu opstati na političkom životu, a posebno su u tome vješti nekadašnji istaknuti pripadnici partije i omladine iz bivšeg sustava. Prerušeni u velike demokrate i liberale ponašaju se kao da nikada nisu bili funkcionari jednopartijskog sustava i uživaju blagodati države za koju se nisu borili i zalagali osim recimo izgradnjama kuća na Pantovčaku. No takvi primjeri političkog djelovanja, koji su očigledno povezani izravnim pogodovanjem osobnim interesima, sve su teže ostvarivi, a i pravda ipak na kraju stigne na vidjelo. Zbog toga politiku treba graditi na vlastitim programima i idejama, kvalitetnim ljudima i dokazanim stručnjacima, a ne pukim, birokratskim da ne kažemo pučističkim metodama. Ne želimo pri tome braniti djelo i lik gradonačelnika Grada Zagreba već ukazati na civilizirane i prihvatljive oblike političkog rada.

U tom kontekstu nas zabrinjava ponovno uvođenje ideoloških podjela i beznačajnih rasprava o nečemu što više ne pamte čak ni najstariji članovi Stranke umirovljenika. Počelo je s preimenovanjem trga u Zagrebu, a sada je u žiži spomen ploča u Jasenovcu o čemu svatko ima svoje mišljenje i stavove. I to ne samo u Hrvatskoj već i izvan nje, a jedino nemamo zakonski stav i političko rješenje jednom zauvijek. Do tada će nam ga nametati udruge, strane vlade, mediji i političari te samo dolijevati ulje na vatru. I dobro je dok imamo ulja ali kada ponestane događaju se napadi na novinare, razbijaju izložbene vitrine s fotografijama ratnih stradanja Vukovara ili otvoreno prijeti uvođenjem verbalnog delikta. Stoga će predstojeći lokalni izbori biti novi test za demokratski iskorak našeg društva i vjerujemo opstanak velikog broja stranaka na političkoj sceni. Naime birači na lokalnoj sceni dobro znaju tko je što napravio tako da alati političkog marketinga ili imidž istaknutih pojedinaca na nacionalnoj razini nemaju značajan efekt. Honorirat će se u najvećoj mjeri trud i rad pa stoga čude jalovi pokušaji dolaska na vlast drugim načinima. Mi u Stranci umirovljenika mislimo da je vrijeme mešetarenja završeno i politika malo po malo zauzima onaj prostor koji joj pripada, a to zasigurno nije show biznis i estradizacija već dugotrajan i mukotrpan rad. Političaru ne smiju biti celebrity zvijezde,  uglavnom skretati pozornost objavama na facebooku ili twiteru već radit iza sjena reflektora. I to u prvom redu za opće dobro i iz ljubavi prema svojoj domovini i okolini, a tek potom za sebe i svoju obitelj. Ništa se po tome nije promijenilo od grčkih filozofa koji su to prvi izrekli pa do danas.