Već prvi mjeseci predsjedničkog mandata gospođe Kolinde Grabar Kitarović ostavljaju iza njezinih poteza toliko nedoumica i proturječnosti da se nameće pitanje: Što je ostalo od onih zavodljivih obećanja iz kampanje? Najnoviji potez – provlačenje 1,17 milijuna kroz „bivšu“ matičnu stranku da se izbjegne „nepotreban“ porez – kako bi se novac za predsjedničku kampanju bolje iskoristio u humanitarne svrhe, još dugo će biti primjer za golemi politički i moralni autogol, možda i najveći dosad.

U ovoj prigodi nije bitno političko rivalstvo između dvije suprotstavljene opcije, već načelo da pozitivne zakone svoje zemlje poštujemo ne tražeći „rupe“. Tu nema ideoloških ili svjetonazorskih izlika. Poručujemo to u ime svih onih umirovljenika mršavih primanja koji (dokazano!) prvo plate svoje režije, rate kredita, pokriju minuse na karticama, a tek onda jadikuju da im nije ostalo za kruh i mlijeko. Imamo li mi kakvu „rupu“ u zakonu da to izbjegnemo? Mogu li i nama stručnjaci iz HDZ-a pripomoći fiskalnim savjetima i smicalicama?

Smatramo da je ovakav iskazani prijezir prema institucijama vlastite države motiviran „ratom“ protiv Kukuriku koalicije na svim frontovima, bez promišljanja koliko to može naštetiti drugima. Očekivano, s jedne strane, ali kakav je to primjer drugima? Predsjednicisvih građana nije bila dovoljna hvalevrijedna humanitarna donacija, uključila se u toj priči bez potrebe u predizbornu strategiju svoje matične stranke, strategiju koja glasi: „Što je gore vladajućima, to bolje za nas“. Pa su im u zajedničkom protuporeznom pothvatu uskratili 700 tisuća kuna proračunskih prihoda i još se pritom pohvalili kako su racionalni. Nevjerojatno.

Tu dolazimo do izjava uvaženog saborskog zastupnika i dežurnog tumača poteza Velike domoljubne koalicije HDZ-a gospodina Jandrokovića. Oni (vladajući) taj bi novac ionako potrošili na uhljebe, slušali smo na TV-u, ne vjerujući svojim ušima. No, izgovor nije objašnjenje, gospodo. Izgovor je uvijek – samo izgovor. Nakon prvog autogola, uzeli ste odmah loptu i brže-bolje zabili si još jedan. Vjerujte, nema tih PR stručnjaka koji bi sada umanjio zaprepaštenje svih građana koji ispunjavaju svoje obveze prema državi, nema tog spina koji bi ublažio bešćutnu oholost spomenutog humanitarno-poreznog transfera.

Tako su nas predsjednica gospođa GrabarKitarović, ustiju punih zajedništva, i njezina bivša stranka, navodno integracijski čimbenik koji će nas povesti u bolju budućnost, podijelili na one koji su humanitarno potrebiti i na „uhljebe“. Točka. A ostali korisnici državnog proračuna? Bolesni, invalidi, socijalno ugroženi, nezaposleni, umirovljenici? Oni su usputne žrtve bespoštedne bitke u bipolarnoj političkoj zbilji. A ljubav prema Domovini, prema Hrvatskoj, ona bezgranična i bezuvjetna žudnja koja pokreće svijet? Rekli bismo: „A što ljubav ima s tim?“