RIJEKA» U Hrvatskoj postoji znatnanejednakostu raspolaganju imovinom odnosno kapitalom. Dohodovna distribucija posebno je uznemirujuća i jedan je od temeljnih uzroka nejednakosti i socijalne nepravde. Potrebno se opredijeliti za strategiju socijalnog društva, odnosno za strategiju razvoja koja će omogućiti temeljnu socijalnu sigurnost radnika – neki su od osnovnih naglasaka s godišnje skupštine Znanstvenog društva ekonomista, o socijalno-dohodovnoj nejednakosti i siromaštvu u Republici Hrvatskoj. Skupština ZDE-a održana je još u ožujku, no zaključci, koje potpisuje predsjednik ZDE-a, prof. dr. Ivo Sever, objavljeni su tek ovihdana, nakon tiskanja u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta Rijeka/Proceedings.

Nejednakost

U priopćenju ZDE-aseizmeđu ostalog navodi da je od 1995. do 2001. vrijednost koeficijenta nejednakosti (Gini koeficijent) u Hrvatskoj povećana sa 0,37 na 0,39, da bi ekonomska kriza od 2008. naovamo dodatno pogoršala stvari: u 2012. je oko 59 posto hrvatskih građana raspolagalo sa samo 37 posto bruto mase raspodijeljenog dohotka (neto oko 32 posto), da bi manjina od oko 4 posto pučanstva iz gornje najbogatije trećine prisvojila 18,5 posto bruto mase dohotka (oko 15 posto neto). K tome, navodi se, u to nisu uključeni dohoci od kapitala i sive ekonomije koje u pravilu priskrbljuju bogatiji. Vrijednost Ginievog koeficijenta nejednakosti tako je dodatno povećana, i to na 0,44 posto. No, ističe se, cijeli tijek odnosa u razdiobi nije ostao samo na pogoršanju koeficijenta nejednakosti, nego je uslijedilo opće pogoršanje siromaštva. Hrvatska je naime rekorder po najvišoj stopi rasta rizika od siromaštva među zemljama članicamaEU: od 2008. do 2012. stopa rizika od siromaštva uvećana je za 18,5 postotnih poena, dok je to povećanje za EU 27 ostvareno za svegatripostotna poena, upozoravaju u ZDE-u, te zaključuju da je »vrijeme za utvrđivanje i preispitivanje uzroka socijalne destrukcije koju je doživjelo hrvatsko društvo tijekom proteklih godina«.

– Uzroci predočenog socijalnog stanja sežu nasampočetak uvođenja kapitalizma u hrvatski gospodarski sustav. Temeljni su uzroci vezani za pretvorbu i privatizaciju te uvođenjem i provedbom tzv. stabilizacijskog programa. Na to se logično nadovezala ekonomsko socijalna politika koja je uglavnom polazila od uvažavanja vlasničkog modela, koji je osiguravao društvenoj manjini raspolaganje većim dijelom vrijednosti imovine i mase stvorenog dohotka, navodi se zaključcima koje potpisuje prof. dr. Sever. Dodaje se da izvlačenje hrvatskoga gospodarstva iz dugogodišnje recesije, kao prioritetne zadaće za bilo kakve rasprave o gospodarskim i socijalnim temama, nije moguće investicijama na srednji, a još manje na dugi rok. Isto tako, ističe se, to nije moguće nikakvim iluzijama o strukturnim reformama. Navodi se nadalje i da radi zaustavljanja recesije nisu potrebne »teške« investicije, već proizvodnja s raspoloživim i neiskorištenim kapacitetima, koje treba »napojiti« obrtnim kapitalom radi financiranja reprodukcije i agregatne potražnje.

Monetarna politika

»Izravnim financiranjem proizvodnje iz recesije su se izvlačili i drugi, i to već krajem 2008., ali ne i Hrvatska«, upozorava Sever, dodajući da »monetarnapolitikane smije, niti može« ostati izvan procesa zaustavljanja recesije i davanja zamaha putanji rasta proizvodnje, uzpomoć aktiviranja sada neiskorištenih kapaciteta, bez obzira, kaže, na iluzije nositelja monetarne vlasti u pogledu skrbi o »stabilnosti« makroekonomskih odnosa: stabilnost nije prisutna već sama po sebi u uvjetima goleme nezaposlenosti koja prijeti društvenom i političkom katastrofom – da li monetarna vlast preuzima takvu odgovornost? – pitaju se u ZDE-u. Podržavaju uvođenje poreza na bogatstvo s prioritetom oporezivanja nasljeđa i nekretnina, u skladu s načelima društvene pravednosti, dok, ističu, radi smanjivanja dohodovne nejednakosti treba investirati u tržište rada posebno u određene aktivnosti politika tržišta rada i unapređivati suradnju između socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju.