Poništite predstečajne nagodbe!

Sramotne posljedice Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi vode nas do zaključka da aktualna vlast upravlja državom po mjeri - dužnika

Dok ministar financija Slavko Linić nabraja gdje će sve “uštedjeti” zbog žurnog krpanja proračunske rupe – uskraćujući novac obrazovanju, kulturi, zdravstvu, umirovljenicima, braniteljima ..., medijima već neko vrijeme kruži zastrašujući iznos oproštenih dugova državi. Neshvatljivih 50 milijardi kuna neće biti vjerojatno nikad uplaćeno u državnu blagajnu zahvaljujući, između ostalog, i aktualnom Zakonu o predstečajnom postupku, koji je odnos dužnika i vjerovnika pretvorio u igrokaz. I dok repovi pretvorbe i privatizacije još nekažnjeno metu po ruševinama hrvatskog tranzicijskog gospodarstva, suočeni smo s novom ozakonjenom krađom, prema nekim mišljenjima – dosad najvećom pljačkom od nastanka samostalne hrvatske države.

Rastuću sumnju da je sporni zakon donesen s namjerom da prikrije nedozvoljene državne potpore odabranima raspiruje nervoza premijera i ministra financija, koji se gnjevno obrušavaju na kritičare ne navodeći uvjerljive ili jasne argumente u svoju obranu. Sklopljene nagodbe vjerojatno su spasile određen broj radnih mjesta, ali je ostalo nepoznato kolika su radna mjesta ugašena u tvrtkama vjerovnika – onima koji su izvukli kraći kraj. Napokon, ovakva sprega visoke politike i poduzetništva samo nakratko produžuje agoniju svih onih radnika koji primaju minimalac ili nisu dobili plaću mjesecima, godinama. Tko je stao uz njih, pitao ih od čega žive, kakvu će imati mirovinu? Premijer nam zato poručuje da su predstečajne nagodbe “privremeni instrument”, tako su i zamišljene, imaju svoj “rok trajanja”, neće biti sutra ukinute, ali neće još dugo... Rekli bismo – trajat će taman toliko da se svi odabrani namire.

Svjesni smo da ne postoji vlada koja bi se odlučno i beskompromisno suočila s baš svakom preprekom, kaznila svaki prekršaj, ispravila svaku nepravdu... Ipak, kada se predvodnik koalicije na vlasti kiti perjanicom socijaldemokracije, a u praksi uzima potrebitima jer oprašta dugove velikim poduzetnicima i tajkunima, nameće se pitanje postoji li u Hrvatskoj politička stratifikacija kakvu poznajemo u teoriji politike? Lijevi i desni, crveni i plavi, konzervativci i reformisti..., dvojbe su koje sve više nalikuju na uvijek isti scenarij u kojem se smijenjuju različito kostimirane uloge. Razlika je o tome što se ekipa glumaca nakon svršetka predstave vraća svojim limuzinama u vile i ljetnikovce, a publika svojim dugovima, kreditima, hipotekama i ovrhama. Ovim potonjim – nitko neće oprostiti ni lipe.

Zagreb, 24. veljače 2014.

Stranka umirovljenika