Slučajevi političke korupcije i kriminala ili devijantnog ponašanja političara postoje od svijeta i vijeka , a zabilježeni su i u visoko demokratskim društvima i državama. Najnoviji su primjeri kanadskog gradonačelnika ili kineskog dužnosnika. Ipak za razliku od tih pojedinačnih ispada u našoj je državi ovakvo ponašanje političkog miljea zgleda postalo pravilo. Stranačko uhljebljivanje i briga o uskogrudnim interesima koji maksimalno dosežu interese uske klike stranačkih istomišljenika opće su poznati. Javna je tajna kako predsjednik vlade sve čini da bi svoju političku karijeru nastavio u institucijama EU kao i potpredsjednica Vlade. U utrku za fotelje u Briselu uključuju se i pojedini ministri tako da je predizborna kampanja počela vrlo žestoko. Njihovi su stoga interesi daleko od naše stvarnosti i svakodnevnih problema. S druge strane poslušni politički apartički izvršavaju bez pogovorno dobivene naloge bez obzira je li riječ o oporbenoj ili vladajućoj garnituri. Nije čudno u tom kontekstu kako se novac iz javnih poduzeća i države izvlačio za potrebe političkih stranaka na svim razinama i nivoima. Najnovija izjava kojom se na taj način optužuje HNS zbog toga za nas nije nikakva novost. Potvrđuje samo kako će osim HDZ-a kojem se javno sudi na red doći i druge stranke. Simptomatično je pri tome i kako se apanaža političkim strankama iz proračuna države unatoč krizi ne smanjuje. Iako su na redu za smanjenje, po ne znamo koji puta, mirovine ili troškovi za zdravstvo i socijalu strankama se uredno isplaćuju sredstva za njihov rad. A o kakvom je radu riječ svakodnevno vidimo na primjeru prazne saborske dvorane. I na kraju ne možemo ne spomenuti i aktualnu mirovinsku reformu i promjenu zakona o mirovinskom osiguranju. O promjeni zakona umirovljenici se nisu očitovali, a Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe osnovano na poticaj Stranke umirovljenika za vrijeme vlade Jadranke Kosor u novom je sastavu postalo mrtvo slovo na papiru. Tko je i na koji način u promjeni zakona zastupao umirovljenike nije poznato ali klijentelističke umirovljeničke stranke sigurno nisu. I dok je to tako umirovljenicima sigurno neće biti bolje. Zbog toga se u posljednje vrijeme iz njihovih usta često može čuti kako bez revolucije neće biti demokracije. Pitanje je samo što je demokracija?

21. 11. 2013.

Stranka umirovljenika