Četrdesetgodišnjim izdvajenjem za mirovinsko osiguranje zaposleniku s prosječnom hrvatskom plaćom mirovina bi 20 godina nakon umirovljenja trebala biti ista kao i plaća. A u pravilu je dvostruko manja.

Na najavu Vlade o mogućem uvođenju nova dva modela umirovljenja po kojima bi tako za punu mirovinu bilo dostatno 42 godine staža bez obzira na starosnu dob ili pak minimalno 62 godine života uz 40 godina staža, reagirao je Blok umirovljenici zajedno (BUZ) nazivajući takav potez 'još jednim podmuklim pokušajem prevare hrvatskih umirovljenika'.

-Nije teško izračunati da je za svakoga tko je u svom radnom vijeku radio za prosječnu plaću dovoljno i samo 30 godina staža da bi zaradio odnosno izdvojio za svoju mirovinu sasvim dovoljno da bi ista u narednih 20 godina bila ravna sa prosječnom plaćom koju je imao tijekom tog perioda - kažu u BUZ-u.

Nejasno je stoga kako to da hrvatski umirovljenici dobivaju znatno manje iznose od ušteđenih.

Pokušali smo to provjeriti na prosječnoj plaći isplaćenoj u Hrvatskoj u ovogodišnjem srpnju koja po podacima Državnog zavoda za statistiku iznosi 5.424 kuna. Od nje se u I mirovinski stup izdvaja 1,352 kn a u II stup 451 kn, znači ukupno 1.803 kuna. Na godišnjoj razini to iznosi 21.644 kn. Prema novom Vladinom modelu za mirovinu će trebati minimalno 40 godina staža. To znači da će Hrvat s prosječnom plaćom od 5.424 kn za svog radnog vijeka izdvojiti ukupno 865.790 kuna za mirovinu. Zbog inflacije u to ne uračunavamo prinos kojeg će mu ostvariti mirovinski fondovi u II stupu, koji je do sada iznosio oko 5 posto godišnje.

Logika je da nema logike

Odlaskom u mirovinu, s 40 godina staža sljedečih 20 godina, koliko iznosi očekivani životni vijek (za muškarce 79 godina, a za žene 83) imao bi mirovinu 5.454 kune mjesečno, isto koliko bi mu tijekom radnog vijeka iznosila plaća. No, svjedoci smo da današnji umirovljenici koji su otišli u mirovinu s punim stažem (40 godina) nemaju ni približne iznose svojoj plaći.

Kako je to moguće, upitali smo stručnjake jer model tzv međugeneracijske solidarnosti gdje današnji zaposleni izdvajaju za mirovine umirovljenika očito ne funkcionira.

-U cjelini u Hrvatskoj se razmjerno rano izlazi iz svijeta rada. Dok, primjerice, u25 članica EU ljudi izlaze sa 61,5 godina s tržišta rada, u Hrvatskoj se ta granicasnizila - dok su zaposleni 2004. izlazili s približno 61 godinom starosti, a kasnije je topadalo te je 2006. izlazak uslijedio s 59 godina života, i zadržao se na toj razini.Posve je jasno da se istovremeno razmjerno dugo primaju mirovine, i slijedom toga jedošlo do ovog neodrživog financijskog stanja, objašnjava Dr. sc. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.

Apsurd je hrvatskog mirovinskog sustava da ne postoji izravna povezanost mirovinskih doprinosa i isplata jer se sve uplate troše za uzdržavanje današnje generacije umirovljenika.

-Visina mirovine uglavnom ne ovisi o uplaćenim doprinosima, kaže Bejaković.

Iz svega ispada da bi građanima bilo isplativije da tijekom radnog vijeka sami oročavaju dio plaće za mirovinu u banci po kamati koja godišnje iznosi oko 5 posto. Imali bi veće mirovine a i znali bi čime će raspolagati u penzini.