Bauljanje Vlade u vremenu i prostoru
Seljaci su nedavno prosvjedovali jer otkupne cijene mlijeka uz postojeći sustav poticaja nije dostatan za održavanje proizvodnje mlijeka kojeg više od 50% uvozimo, no Vlada za razgovor sa prosvjednicima nije imala vremena,…. znači bilo je mnogo prečih problema?!
Radnici koji mjesecima čekaju svoje zarađene plaće jedne (ne samo) donedavno jake izvozne tvrtke, sada u kolapsu, odlučuju se na očajnički potez štrajkajući glađu kako bi pritiskom na odgovorne riješili svoj egzistencijalni problem, možda i ponukali Vladu da nešto poduzme, no Vlada uglavnom ni za njih nema vremena,… jer očito ima prečeg posla ?!
Odobravaju se bezrazložna povećanja cijena naftnih derivata, a struje i plina čak i do nekoliko desetaka posto što sve građane doslovno baca u očaj budući ionako nerealno velike režije već i sada jedva pokrivaju, sve češće i sa podužim zakašnjenjem. Pokušaji pravdanja podizanje cijena izgovorima kako su iste u zemljama EU još i veće je samo još jedan u nizu neinteligentnih pravdanja vladine nesposobnosti za ispravnu percepciju ali i očit nedostatak kompetencije za rješavanje problema. Iz svih povećanja cijena najveću korist izvlači upravo sama država budući tako najlakše puni proračun što realno sagledavajući u širem kontekstu kratkoročno može čak biti i dobro, no na žalost gledajući dugoročno, još vijek se ništa suvislo ne nadzire na planu gospodarskog oporavka, što znači samo još brže strmoglavljenje prema socijalnom i ekonomskom dnu, i to doslovno u svakom smislu. Usprkos svemu Vlada još uvijek ne nudi konkretna rješenja,… valjda ima i većih problema ?!
Da jedno zlo nikada ne stiže samo, ovih se dana došlo i do u zadnjih dvadeset godina najlošijeg omjera umirovljenika i osiguranika dostignuvši neodrživih 1 : 1,2 sa prosječnom mirovinom od 2.150,00 kn ili cca 39% prosječne plaće u RH, a da po tom pitanju još ni slova nismo čuli niti će mo od eutanaziranog (čitaj prodanog) HSU-a odnosno Silvana Hrelje. Ako broju od 1,2 milijuna umirovljenika pribrojimo i trenutno 350 tisuća nezaposlenih onda dolazimo do još nepovoljnijeg omjera između onih koji rade i svih skupina koje se na neki način financiraju iz njihova rada. Doda li se navedenom broju i daljnjih nekoliko desetaka tisuća koji će još u ovoj godini ostati bez posla dolazimo do vrlo opasnog omjera koji može dovesti do točke koja će prije dovesti do ozbiljnih socijalnih nemira sa mogućim potpunim kaosa nego do stvaranja nekog jasno artikuliranog puta za izlazak iz krize.
Ne započne li Vlada ozbiljno i to doslovno odmah raditi na oživljavanju „zgarišta od Hrvatskog gospodarstva“, mogla bi i sama vrlo brzo i sama završiti na onom političkom, jer veliku su lomaču na lažnim obećanjima dobivenim izborima sami sebi već pripremili.
