Umirovljenici su definitivno vrlo zabrinuti zbog svog položaja u društvu i marginalizacije kojoj su izloženi više nego ikada prije. To sada otvoreno govore gotovo na svim skupovima u udrugama i drugim asocijacijama gdje imaju mogućnost da iskažu svoje teškoće i probleme. Svima je jasno, pa i Vladi, da se nešto bitno mora mijenjati u mirovinskom sustavu, ali u predlaganju rješenja najmanje pitaju same umirovljenike. Vlada je već završila prvu radnu verziju Nacrta Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju, a konzultacija o tome nije bilo s umirovljeničkim asocijacijama niti je itko pozivao umirovljenike da i njihovu riječ čuje, a kamo li uvaži. Marginalizacija se tako nastavlja, a umirovljenici su došli u situaciju da jedva krpaju kraj s krajem. Potpuno je jasno da otići iz rada u mirovinu znači postati socijalni problem.

Deprimirajuće je za umirovljenike što se agonija nastavlja i što ne vide da će se išta poboljšati. Jedino čuju kako im država „daje“ mirovine i kako trebaju biti sretni što je uopće dobivaju. U prošlom broju lista iznijeli smo nekoliko podataka koji uvelike oslikavaju težinu problema ljudi starije životne dobi. Ovaj put navodimo primjere kretanja lipanjskih mirovina samo u zadnjih pet godina. Iz njih se vidi kako je išlo usklađivanje rasta mirovina, iako je ono bilo minimalno, jer je primjenjivana Švicarska formula koja je dovela do drastičnog zaostatka mirovina u odnosu na plaće.

Mirovine nominalno pale prvi put nakon nekoliko desetljeća

Prosječna mirovina u lipnju 2006. godine bila 1.864 kune, 2007. godine 1.916 kuna, 2008. godine 2.042 kune, 2009. godine 2.167 kuna, a 2010. godine 2160. kuna. Kao što se pokazalo prosječna lipanjska mirovina od 2006. do 2.009. godine je narasla od 1.864 kune na 2.167 kuna. Jedino ove godine, prvi put u zadnjih nekoliko desetljeća, ne samo da nije bilo porasta, nego je prosječna mirovina manja od one u prethodnoj godini. Zato umirovljenici s pravom tvrde da im nikad nije bilo teže, da su na samom dnu i da s ovim primanjima jedva preživljavaju.

Te činjenice nitko ne može pobiti, a one govore o nepodnošljivo teškom položaju umirovljeničke populacije kojoj su mirovine zamrznute, a istovremeno s lanca puštene cijene čak i one iz ovlasti Vlade. Ministar financija Ivan Šuker izjavio je da do kraja ove godine neće biti nikakvog usklađivanja rasta mirovina, a kako će biti iduće godine o tome nitko ne govori. Drugim riječima i ovako mizerne mirovine gotovo pune dvije godine će provesti u zamrzivaču, što znači da im je zabranjen rast, ali kao što se vidi iz navedenih brojki, nije zabranjen i prosječan pad.

Pokazuje se da umirovljenici ipak traže načina da iskažu svoje nezadovoljstvo i revolt. Upravo provedena sindikalna akcija izjašnjavanja građana o potrebi raspisivanja referenduma o najavljenim izmjenama Zakona o radu, u najvećem broju su svoje „autograme“ dali baš umirovljenici iako se taj referendum ne odnosi izravno na njih. Niti su sindikati žestoko ikad reagirali na činjenicu da su mirovine nepravedno u prosjeku dva i pol puta manje od prosječnih plaća te da odlazak u mirovinu znači odlazak u siromaštvo.

Inicijative Matice umirovljenika

U svemu valja podsjetiti i što Matica umirovljenika čini da se stanje poboljša i da se olakša položaj umirovljenika. U zadnjih nekoliko mjeseci Matica je uputila pismo Vladi i ministarstvima, Hrvatskom saboru s prijedlozima za rješavanje problema umirovljenika i za promjene u mirovinskom sustavu. Jednako tako je poslala parlamentarnim strankama onima na vlasti i u oporbi materijal s naslovom :“Prijedlog za suradnju na ostvarivanju prava i općih interesa umirovljenika“.

Zajedno s Koordinacijom umirovljeničkih udruga na najviše državne adrese upućeni su „Stavovi umirovljeničkih udruga o najavljenim restrikcijama u mirovinskom sustavu i prijedlog mjera“. Iz Matice su išla priopćenja za javnost u kojima su isticani zahtjevi u ime umirovljeničke populacije, zatraženi su razgovori s predsjednicom Vlade i ministrima, a zajedno s Koordinacijom umirovljeničkih udruga delegiran je predstavnik umirovljenika u Vijeće za socijalnu pravdu Predsjednika Republike.

I nove inicijative Matice izravno su vezane za konkretnu pomoć umirovljenicima u ovoj teškoj situaciji. Upravo su potpisani prvi ugovori Matice s trgovačkim kućama, lječilištima, prometnim, turističkim, i drugim organizacijama i institucijama kako bi umirovljenici mogli kod njih plaćati robu ili usluge po nižim cijenama i ugovorenim popustima. Sve to će članovi Matice umirovljenika Hrvatske moći koristiti uz predočenje jedinstvene članske iskaznice ne samo za grupne nego i za pojedinačne popuste.

Najnoviji prijedlog koji se tek najavljuje iz Matice mogao bi dovesti do usvajanja Deklaracije o osnovnim i neotuđivim pravima umirovljenika Republike Hrvatske. Predsjedništvo Matice je tu inicijativu već imalo na dnevnom redu i uskoro se očekuje definiranje konačnog prijedloga teksta Deklaracije o kojoj će se vjerojatno još puno razgovarati. Cilj je da Deklaracija dođe u Hrvatski sabor na izjašnjavanje i da se u taj dokument ugradi sadržaj temeljen na Ustavnim odredbama Republike Hrvatske kao socijalne države i Rezolucije UN-a broj 46/91, koja određuje načela Ujedinjenih naroda za starije ljude i za poboljšanje života u starijoj dobi.

Matica će, dakle imati stalne inicijative, pokušavati dijalogom utjecati na rješavanje problema umirovljeničke populacije, ali ako ne bude tako išlo morat će se zajedno s ostalim snagama uključiti i u šire demokratske načine borbe za prava ljudi starije dobi.

Savan TOMAŠEVIĆ