Hrvatska može imati najbrže rastuću ekonomiju bez krvi, znoja i suza

Ugledni ekonomist otkriva kako bi stvorio 500.000 novih radnih mjesta i riješio sve hrvatske probleme, ukazuje s druge strane na pogrešnu monetarnu politiku zbog koje bi mogli završiti gore nego Grčka, te primjećuje da aktualna oporba ne čini baš ništa da dođe do vlasti.

Autor: Damir Kramarić Photo: Boris Scitar/PIXSELL Nedjelja | 17.07.2011 20:28

Dok se u vladajućoj stranci svađaju oko, za sudbinu zemlje, suštinski nebitnih pitanja te dok oporba i dalje o svemu 'hrabro' šuti, nesuđeni hrvatski premijer i predsjednik, dr. Ljubo Jurčić, ovih dana u dubokoj medijskoj sjeni privodi kraju ustrojavanje nove političke opcije. Na slijedećim izborima biračima će tako ponuditi ekonomski program za kojeg tvrdi da može riješiti sve hrvatske probleme. Predsjednik Društva hrvatskih ekonomista i bivši ministar gospodarstva u razgovoru za Dnevno.hr pojasnio je na čemu temelji svoj optimizam.

Koliko daleko je stigla vaša politička inicijativa? Kako ćete se zvati i jeste li odabrali ljude s kojima ćete surađivati?

U pripremnoj smo fazi za izlazak na izbore u svih 11 izbornih jedinica. Radni naslov naše grupe je Hrvatska ekonomska inicijativa, a na izbore ćemo izaći kao Nezavisna lista Ljube Jurčića. Ovih dana vodim razgovore o mogućoj suradnji s ljudima iz neparlamentarnih regionalnih stranaka poput PGS-a, kao i s ljudima iz nezavisnih lista koje su ušle u županijske skupštine, te s ljudima okupljenim oko Bloka umirovljenika Lazara Gruića. Mogu reći da se približavamo PGS-u i Bloku umirovljenika, dok s drugima, poput dr. Josipa Kregara i don Grubišića zasad razgovaramo. Pratimo jedni druge i gledamo jesmo li sukladni. Održavamo i brojne tribine širom Hrvatske kako bi saznali što ljude zanima, te da se uvjerimo kako odgovaramo na njihove zahtjeve. Istovremeno u Zagrebu formiran stožer kojega čine osobe koje su svoj status stekle izvan politike. Radi se o stručnjacima iz raznih područja.

Što u najvažnijim crtama sadržava program s kojim namjeravate izaći na slijedeće izbore?

- Program se dorađuje jer još uvijek gledamo što ljude najviše tišti. No, mogu reći da smo temelje postavili, a oni su svojevrsna smjernica kako bi se Hrvatska trebala postaviti kada uđe u Europsku uniju. Tu zastupamo temeljne nacionalne interese, poput teritorijalne cjelovitosti, stabilnosti, sigurnosti i neovisnosti. Pod stabilnošću i sigurnošću mislim na činjenicu da se Hrvatska vlada mora brinuti o hrvatskom društvu, jer je sasvim pogrešno uvjerenje da će se EU brinuti o nama. Pod neovisnošću mislim na prehrambenu, energetsku i financijsku neovisnost...

Je li danas uopće moguće ostvariti takvu neovisnost?

- Moguće je. Prehrambena neovisnost znači da ne smijemo uvoziti više hrane nego što je uvozimo. Mi imamo dovoljno svojih resursa za proizvodnju hrane. Energetska neovisnost znači da ne smijemo uvoziti električnu energiju, jer također imamo dovoljno svojih resursa, kao što su plin, nafta, te obnovljivi izvori. Hrvatska, uostalom, ima obavezu prema sporazumu iz Kyota da najmanje 20 posto energije proizvodi iz obnovljivih izvora poput sunca, vjetra, biomase. Da bi to mogli ostvariti trebali bi zaposliti stotinjak stručnjaka koji bi izgradili energetsku neovisnost.

Kako ostvariti financijsku neovisnost kad smo sve banke prodali?

- To nema veze. Još imamo mogućnost kreiranja monetarne politike preko Hrvatske narodne banke. HNB treba staviti u funkciju stabilnosti i razvoja, te financijske neovisnosti. Mi, dakle, možemo proizvoditi novac koji bi pokrivao novostvorene vrijednosti. Hrvatska narodna banka griješi jer novčanu masu ne temelji na hrvatskoj proizvodnji, nego na euru. Problem je u tome što su ti euri posuđeni, a nisu zarađeni i to je temeljna greška hrvatske monetarne politike. Deviznom klauzulom euro je stavljen u funkciju hrvatskog novca, a euro po zakonu nije novac. Krize u Grčkoj ne bi ni bilo da su Grci koristili drahmu kao novac. U tom slučaju vrijednost drahme pokrivala bi vrijednost grčkog gospodarstva, što s eurom nije slučaj. Slično se događa i u Hrvatskoj, pa bi i naše buđenje moglo biti vrlo ružno. No, treba istaknuti da još imamo šansu da se spasimo, jer posjedujemo monetarni suverenitet i suverenitet ekonomske politike. Pitanje je, samo, hoćemo li to iskoristiti. No, ako se to ne riješi, onda sve ostalo nije važno!

Zašto, po vašem mišljenju, guverner Rohatinski ništa ne čini po tom pitanju?

- Rohatinski je naslijedio politiku iz 1993. godine, a kasnije nije imao snage to promijeniti. Dijelom je išao linijom manjeg otpora, a dijelom su ga sputavali političke pritisci. No, činjenica je da je već morao primijeniti postojeću monetarnu politiku, jer je monetarna politika Hrvatske sada posve odvojena od gospodarske situacije u Hrvatskoj. To može trajati samo dok imamo dovoljno deviznih rezervi i dok možemo servisirati dugove.

Koje preduvjete treba ostvariti da bi HNB mogla uspješno voditi novu monetarnu politiku?

Trebalo bi kreirati petsto tisuća radnih mjesta, jer Hrvatskoj toliko radnih mjesta nedostaje. No, uvjeravam vas da to nipošto nije nemoguća misija, a isto tako vas uvjeravam da bi to riješilo gotovo sve naše probleme. Ljudi trebaju znati da hrvatsko gospodarstvo može biti najbrže rastuće gospodarstvo u Europi. Mi imamo sve preduvjete za to, što znači da za naš oporavak ne trebaju ni krv, ni znoj ni suze!

Zvučite vrlo optimistično. Kako je moguće ostvariti to o čemu govorite?

- Politikom otvaranja radnih mjesta na osnovu domaćeg kapitala i na osnovu onoga što u Hrvatskoj već postoji. Samo iskorištavanjem prirodnih bogatstava koje imamo poput zemlje, šuma, mineralnih i rudnih bogatstava, kao i proizvodnih kapaciteta koji već postoje (strojarska, metalna, tekstilna, drvoprerađivačka industrija), te znanja i iskustva naših ljudi, možemo mnogo učiniti. Prvi korak u tom smjeru trebao bi biti organizacija svih već postojećih mogućnosti u konkretan posao. To se može postići u četiri godine. No da bi se plan o kreiranju pola milijuna novih radnih mjesta mogao ispuniti, potrebno je koordinirano provoditi usklađenu politiku na nekoliko razina. Trebamo, dakle, industrijsku politiku koja bi definirala što proizvoditi, regionalnu politiku, koja bi dala odgovor na pitanje gdje proizvoditi, tehnološku, koja bi kazala kako proizvoditi, obrazovnu, koja bi utvrdila kakvo obrazovanje nam je potrebno, te financijsku, koja bi kazala kako sve to financirati. Sve te politike morale bi djelovati usklađeno.

Tvrdite da bi kreiranje 500.000 radnih mjesta riješilo sve naše probleme. Na koji način?

- Rješavanjem ekonomskih problema rješavaju se i socijalni problemi, pa i dio financijskih problema. Jedan zaposleni je jedan doprinos više u mirovinsko osiguranje i jedan manje iz proračuna. Na taj način se smanjuje deficit proračuna i dug države, te vanjska zaduženost zemlje. No, da bi se kreiranje tolikog broja radnih mjesta bilo moguće, potrebno je, prije svega, vratiti samopouzdanje hrvatskim građanima i to vraćanje samopouzdanja je jedna do osnovnih značajki naše politike.

Kako biste to, u opljačkanoj zemlji razočaranih ljudi, uopće mogli učiniti?

Jednostavno. Ljude bi samo podsjetili na sve ono što smo dosad izgradili vlastitim snagama, poput Plive, Ine, Podravke, Đure Đakovića, Končara, Jugoturbine... Građane treba uvjeriti u to da su sposobni ponovno izgraditi takve industrije. Jer ako smo bili sposobni to učiniti u puno lošijim uvjetima u socijalizmu, onda bi danas, u demokraciji, trebali moći učiniti i dvostruko više. Vraćanje samopouzdanja važan je preduvjet stvaranja novih radnih mjesta. Drugi važan preduvjet je kulturna politika Hrvatske, koja bi narod trebala podsjetiti da mi imamo svoju kulturu i identitet i da nismo loši i od jučer, već da već stoljećima imamo ulogu na ovim prostorima, ali i u Europi i u svijetu. Također bi intenzivirali hrvatsku politiku prema dijaspori, jer smatramo da je hrvatska dijaspora naša dodatna snaga koja sada nije dovoljno iskorištena.

Kako ocjenjujete trenutnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj? Neki stručnjaci, poput dr. Kulića, tvrde da je Hrvatska već bankrotirala, te da nas, ako se nešto ne promijeni, čeka puno gora sudbina od Grčke. Slažete li se s tom ocjenom?

- Točno je da je Hrvatska uz Grčku jedina zemlja koja ima negativnu stopu rasta. Osim toga, imamo dva posto više umirovljenika i 2 posto manje zaposlenih, te dva posto više nezaposlenih nego lani. Prema svim tim pokazateljima, mi još tonemo i ako se politika ne promijeni perspektive nisu dobre. No, ponavljam da se sve to može bez velikih problema promijeniti nabolje, ali pod uvjetom da se ekonomska politika Hrvatske iz temelja promijeni.

Što će se dogoditi ako se suluda politika rasprodaje i trošenja svega što je ostalo nastavi?

- Dogodit će nam se grčki scenarij, no u puno gorem obliku. Grčka je, naime, za Europu strateški puno važnija od Hrvatske, pa nju pokušavaju na sve načine spasiti. Kod nas bi kriza bila puno radikalnija, jer nas nitko ne bi spašavao od bankrota.

Hoće li uopće biti Europske unije, u vrijeme kada bi Hrvatska trebala ući u tu europsku integraciju?

- Europska unije će opstati. Možda ne homogena, kakvom se sada predstavlja u javnosti, no u nekom obliku će sigurno opstati. Treba, međutim, imati na umu da je EU prije svega dogovorna organizacija koja ima svoja pravila igre i u kojoj se sve zemlje same bore za svoje interese. To je zajednica vrlo različitih zemalja s različitim interesima i kulturnom baštinom. Tako imamo skupinu skandinavskih zemalja, Anglo saksonce, Francuze i kontinentalce, Germane, Mediterance i zemlje u tranziciji. Svaka od tih skupina, pa i svaka zemlja posebno, ima svoje interese i kulturu ponašanja, što znači da ne treba očekivati da se EU bori za interese svojih članica. Hrvatska se na to mora pripremiti i organizirati za borbu za vlastiti interese u okviru EU.

Zbog čega aktualne političke elite ne govore o tome? Zašto već godinama ne znaju ili ne mogu artikulirati istinske interese građana ove zemlje?

- Zato jer su okrenuti sami sebi i zato jer je financijski i politički kapital, na osnovu kojeg su provodili svoje politike devedesetih godina, sada posve iscrpljen. Financijski kapital potrošen je u pretvorbi i privatizaciji, pa danas više nama mogućnosti da se politički savezi stvaraju na temelju tog kapitala. Ideološki kapital se također iscrpio, jer građane više ne zanima Drugi svjetski rat, događanja iz 1971. ili iz 1990. godine. Aktualne političke stranke kao da to ne primjećuju, pa se zato i bave same sobom ili sukobima između sebe. No, pitam se gdje je tu Hrvatska i rješavanje hrvatskih problema. Još 2008. godine sam prognozirao da će kriza urušiti postojeće stranke, ako se ne prilagode. One se nisu prilagodilei zato Hrvatskoj trebaju nove političke snage. Aktualne političke stranke, naime, ne nude rješenja ni za ekonomke, ni za socijalne probleme. Oni ne nude nikakav državni sustav, već probleme rješavaju ad hoc metodom, što znači da jedan požar gase, dok u isto vrijeme tri nova izbijaju.

Je li moguće do izbora aktivirati i formirati nove snage i imaju li one ikakve šanse na slijedećim izborima?

- Problem je u tome što se ljudima politika gadi, pa ni oni koji bi mogli pomoći ne žele ući u politiku. No, valja naglasiti da ovo što sada imamo na hrvatskoj političkoj sceni, dakle bavljenje samim sobom, nije pravi smisao politike. Sposobne ljude treba uvjeriti da je smisao politike rad za opće dobro. Isto tako, nije lako ljude koji više ne izlaze na izbore pridobiti da ponovno krenu na birališta. No, i to će učiniti onaj tko bude imao dobar program, tko skupi kvalitetne ljude, te onaj tko uspostavi kvalitetnukomunikaciju s glasačima. Ta tri preduvjeta je nužno ostvariti da bi se dobilo povjerenje građana.

Kako ocjenjujete rad oporbe? Nedavno se za naš portal nisu usudili komentirati ozbiljne optužbe na račun Tomislava Karamarka! Na osnovu čega bi im narod uopće trebao dati povjerenje?

- Točno je da je oporba potpuno neaktivna i ne prepoznaje se ni po čemu. Još nisu obznanili ni s čim to kane pobijediti HDZ, a vrijeme im istječe. Računaju valjda da će ljudi glasati za njih, samo zato jer im je dodijala politika HDZ-a.

Zoran Milanović i SDP i prije prošlih su izbora tvrdili da će pobijediti, pa se to nije dogodilo dijelom i zato što je Milanović u zadnji tren najavio da će on, a ne vi, biti premijer. Može li se sličan rasplet ponoviti i na slijedećim izborima?

- Na to pitanje vam iz etičkih razloga ne mogu odgovoriti jer je moj odnos s SDP-om završen. Ja sam bio u tome, no to je za mene gotovo priča. Na to pitanje neka vam odgovori Zoran Milanović.

Tko će pobijediti na slijedećim izborima?

Prerano je govoriti o tome, no uvjeren sam da nitko neće samostalno pobijediti. Koalicije su neminovne.

Kako procjenjujete vaše šanse i s kim ste spremni koalirati?

- Koalirati možemo samo s onima koji podržavaju našu gospodarsku i socijalnu politiku. Ako ju potencijalni partneri ne prihvate, ostajemo u opoziciji. Ne znam kako ćemo na kraju proći, no uvjeren sam da ćemo ući u Sabor.