'Hrvatska je u 20 godina potrošila, ponajviše upropastila u glupostima, oko 150 milijardi eura. Prije 20 godina bili smo u mnogo boljoj ekonomskoj poziciji nego danas, jer nismo bili zaduženi i imali smo veliku imovinu. Svu smo imovinu prodali, a maksimalno smo zaduženi', upozorio je Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i nezavisni saborski zastupnik, u emisiji Gorana Flaudera 'Karte na stol' na Osječkoj televiziji, navodeći i kako je glavni učinak hrvatske privatizacije – 'stvaranje vlasnika imovine, a ne poduzetnika'

'Kroz različite političke kombinacije ili menadžerske kredite ljudi su se fokusirali biti rentijeri, odnosno uzeti poduzeće i ne raditi, već nekom drugom preprodati. Tvornice su kupovali ispod vrijednosti, pa su ih mogli iznajmiti ili prodati nekretnine, odnosno zemljište na kojem se nalaze. I tako su ih badava dobili', podsjetio je Jurčić, dodajući kako je 'stvorena kasta vlasnika imovine, ne i poduzetnika, pa je Hrvatskoj nužno potrebno stvaranje pravih poduzetnika'.

Ispričao je i kako je 2000. godine kroz knjigu 'Korupcija i vlada' iskustva drugih zemalja usporedio sa stanjem u Hrvatskoj te ustvrdio kako je 'dovoljno zamijeniti imena nekih drugih država s imenom Hrvatska i neće se osjetiti razlika'. 'Postoje mito, korupcija, sistemska korupcija i incidentna korupcija. Problem Hrvatske je što je to postao – sustav. Postali smo korupcijski sustav s kojim se ne možete boriti ni dugim ni kratkim cijevima, ni policijom, ni državnim odvjetništvom. Protiv sustavne korupcije bori se reformom sustava, tako da u sve dijelove državnog sustava (procedura, zakoni, institucije) ugradite osigurače. Njih nevidljivo ugrađuju političari sustava, a ne policija ili DORH', tvrdi Jurčić.

Po njemu, skandal Polančec – Grbić u svim bi razvijenim sustavima bio riješen prije nego što izađe na vidjelo. Smatra kako je 'sramota za hrvatsku državu da se prljavi veš iznosi javno, jer svaka ozbiljna i organizirana država ima automatski sustav kontrole i regulaciju takvih slučajeva, pa problem riješi prije nego izađe iz sustava'.

'Ako se po nekim benignim pokazateljima primijeti da nešto ide u zonu korupcije, politika to odmah spriječi i zatvori', ukazuje Jurčić te dodaje kako 'samo sporadične slučajeve rješavaju policija, državno odvjetništvo i sudstvo'. 'Cijela borba protiv korupcije u Hrvatskoj ima dobar učinak, jer se napokon krenulo u tu borbu, ali ima i jedan negativan element – blokiran je cijeli sustav, jer se nitko u državi ništa ne usudi napraviti, potpisati najobičnije rješenje ili odluku koja mu je u opisu posla bojeći se da će mu sutra USKOK doći i zapitati zašto je nekome dao potvrdu, iako mu po zakonu mora dati', ocjenjuje Ljubo Jurčić.

Prepričao je i kako je na temelju ponašanja bivšeg premijera Ive Sanadera, nekoliko mjeseci prije odstupanja s dužnosti, bilo jasno da će se uskoro povući. Jurčić je to, kaže, zamijetio još na susretu Udruge izvoznika u Westinu jer je Sanader bio 'duhom odsutan'. 'Cijeli je govor pročitao, što mu nije bilo svojstveno. Uvijek je počinjao tekst, pa stavio ruku u džep, a drugu u zrak, i budući da je teatrolog, nastavljao u svom stilu. Ovdje je svaku rečenicu krivo počeo, kao da nije vidio slova, i tad sam rekao – gotov nam je premijer', prisjetio se Jurčić.

Ljubo Jurčić smatra i da je Hrvatska upravo zbog Ive Sanadera još 2006. godine izgubila šansu biti lider Balkana i zemlje s tog područja 'povući u Europsku uniju', pa se Unija okrenula Srbiji. 'Ako nema Hrvatske kao uspješne zemlje, onda se Unija okrenula prema najvećoj zemlji, jer su smatrali da će tako riješiti pola problema u regiji. To je politički pristup, jer ukupna snaga politike proizlazi iz ukupne veličine zemlje, broja stanovnika i efikasnosti. Slovenci nisu imali velik broj stanovnika, ali su bili efikasni. Hrvatska je imala sve preduvjete da bude efikasnija i organiziranija, čime smo mogli nadoknaditi veličinu i broj stanovnika, no nakon 2006. Europa i svijet okreću se Beogradu', zaključio je Ljubo Jurčić.