Mirovinski je sustav u Hrvatskoj tijekom2001. i 2002. godine znatno promijenjen.Način financiranja mirovina isključivo iz državnog sustava promijenjen je u mješoviti - državni i privatni.

Dijelom je zadržan stari način prikupljanja sredstva, a drugim je dijelom u sustavuvedena osobna štednja za starost.

Uz postojeći, prvi mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti koji je u nadležnosti države i koji je obvezan za sve zaposlene osobe, uvedena je i štednja u drugom i trećem mirovinskom stupu. Štednja u prvom i drugom stupu je obvezna, a u trećem dobrovoljna.

Novi mirovinski sustav funkcionira tako da se osigurava mirovina iz tri nezavisna izvora. Time se smanjuje rizik i povećava očekivana visina mirovine. Povećava se i fleksibilnost odlaska u mirovinu kroz dodatnu dobrovoljnu štednju.

I stup -- obvezni

• Čini ga obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Svi zaposleni osiguranici u ovaj stup, prema sili zakona, izdvajaju 15% bruto plaće, a što odlazi u državni proračun za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika. Ta sredstva koriste se za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika.
• Kada sadašnji osiguranici steknu uvjete za mirovinu država će im početi isplaćivati mirovine u skladu sa Zakonom.
• Visina mirovine usklađuje se svakih šest mjeseci s polovicom zbroja rasta plaća i indeksom potrošačkih cijena.

II stup -- obvezni

• Čini ga obvezno mirovinsko osiguranje, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Obvezno je za sve osiguranike mlađe od 40 godina. Osobe u dobi između 40 i 50 godina mogle su tijekom mirovinske reforme također odabrati novi sustav mirovinskog osiguranja, a time i obvezni mirovinski fond. Sada to više nemaju pravo, osim ako su u to vrijeme bile nezaposlene pa su se sada ponovno zaposlile.
• Iz bruto plaće svakog osiguranika uplaćuje se 5 % doprinosa u obvezni mirovinski fond koji je osiguranik sam odabrao. Izbor obveznog mirovinskog fonda obavlja se isključivo na šalteru Središnjeg registra osiguranika - REGOS (), u poslovnicama FINA-e.
• Mirovinski fondovi prikupljeni novac ulažu na financijskim tržištima i ostvaruju dobit koja uvećava mirovinsku štednju na osobnim mirovinskim računima članova fonda.
• Sustav je potpuno transparentan jer osiguranik u svakom trenutku zna koliko ušteđenih sredstava ima na svom osobnom mirovinskom računu u obveznom mirovinskom fondu.
• Osiguranik u svakom trenutku, ukoliko je nezadovoljan uslugom, može promijeniti obvezni mirovinski fond. U prve tri godine zaračunava se propisana izlazna naknada iz fonda, a nakon tri godine članstva prelazak je besplatan.
• Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuće društvo i u njega prenosi sredstva s osobnog računa iz mirovinskog fonda čiji je do tada bio član. S odabranim mirovinskim osiguravajućim društvom osiguranik sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od najmanje četiri moguća oblika: pojedinačna ili zajednička mirovina od kojih svaka može biti doživotna ili sa zajamčenim razdobljem isplate.
• Ako član obveznog fonda umre prije nego je počeo koristiti mirovinu, sredstva ušteđena na njegovom osobnom mirovinskom računu su nasljedna i pripast će zakonskim nasljednicima, osim ako članovi obitelji ostvare pravo na obiteljsku mirovinu.
• Nadzor nad poslovanjem mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava provodi državna Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga - HANFA ().
• Svakom članu obveznog mirovinskog fonda jamči se prinos mirovinskog fonda u visini referentnog prinosa, utvrđenog od strane Hanfe, umanjenog za šest postotnih bodova. Ako je godišnji prinos obveznoga mirovinskog fonda kroz razdoblje od prethodne tri kalendarske godine manji od zajamčenog prinosa, mirovinsko društvo uplatit će razliku mirovinskom fondu do zajamčenog prinosa iz jamstvenog pologa i sredstava mirovinskog društva, a ako i to nije dovoljno, onda iz državnog proračuna, ali samo do dana prijema Hrvatske u EU.

III stup -- dobrovoljni

• Čini ga dobrovoljno mirovinsko osiguranje, na temelju individualne kapitalizirane štednje. Visinu mirovine određuje visina mjesečnih uloga koji će se uplaćivati na poseban račun u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Uplaćena sredstva fond ulaže na tržištu i ostvaruje dobit.
• Država svakom osiguraniku u III. stupu daje poticaj za taj oblik mirovinske štednje. On iznosi 15% iznosa godišnje uplate do najviše 5.000 kuna tj. najviši državni poticaj može iznositi 750 kuna.
• Kroz članstvo u dobrovoljnom mirovinskom fondu, članu se nudi mogućnost da uplate premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja za njega uplaćuje poslodavac. Izdvajanje poslodavaca u treći stup mirovinskog osiguranja ne smatra se plaćom do iznosa od 500,00 kuna mjesečno to jest do 6.000,00 kuna godišnje, a isti je porezno priznati izdatak, odnosno rashod poslodavca.
• Ušteđena sredstva na računu III. stupa može se podići najranije s 50 godina života kroz neki od odabranih oblika mirovine bez obzira na radni status.
• Po isteku štednje u fondu, osiguranik odabire mirovinsko osiguravajuće društvo i u njega prenosi svoja ušteđena sredstva iz mirovinskog fonda kojeg je do tada bio član. S odabranim mirovinskim osiguravajućim društvom sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od nekoliko mogućih oblika: doživotna starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, promjenjiva mirovina, djelomična jednokratna isplata i drugi oblici mirovinskih isplata koje mirovinsko osiguravajuće društvo nudi u svom portfelju financijskih usluga. Isplatu dijela ili cijele mirovine moguće je prenijeti na druge osobe.
• Ako član fonda umre, ukupno kapitalizirana sredstva na računu preminulog, zajedno s pripadajućim državnim poticajima, naslijediva su, a nasljednika odabire član prilikom sklapanja ugovora o štednji.