Vjerojatno ste mnogo puta čuli kako se umirovljenici žale na nedostatak slobodnog vremena u mirovini. Ova tvrdnja možda zvuči neobično ali doista je tako. Naime odgađajući mnoge poslove tijekom radnog vijeka tek u mirovini mnogi umirovljenici započinju s pisanjem knjiga, slikanjem, uređivanjem vrtova, a naravno i s brigom oko unučadi. Jedan se dio i poltički aktivira pa tako Stranka umirovljenika već 20 godina artikulira interese umirovljenika i nastoji im osigurati što kvalitetniji život po završetku radnog vijeka. No poput nedostatka vremena činjenica je i kako nakon odlaska u mirovinu postanemo zaboravljeni u društvu i nekad uvažavani članovi u radnoj okolini i šire postajemo marginalci. Toga moraju biti svjesni svi budući umirovljenici te se za svoja prava i dostojanstven život boriti dok su još u radnom odnosu. Ne kažemo da je za to kasno i kad se uđe u umirovljeničku dob ali sigurno je teže. Tako i logično naše i zalaganje i trud kojim mi u Stranci umirovljenika najviše nastojimo ukazati na nedostatke i pogreške u radu našeg matičnog ministarstva kojem je na čelu neiskusan, a vrijeme sve više pokazuje i nestručan, ministar. Nakon probnog balona u kojem su najavljene neke izmjene u mirovinskom sustavu,a na koji smo prvi i u nekoliko navrata oštro reagirali, pojavili su se mnogi stručni članci koji su potkrijepili naše tvrdnje. No ovog bi puta željeli javno iznijeti još neke opaske vezane uz rad vlade koje ukazuju na nestručnost, nekompetenost i nažalost spregu osobnih interesa. Vrlo jednostavno to možemo pokazati na primjeru Malog Lošinja. Prekrasnog otoka koji je postao oaza ruskih bogataša i na kojem je većina plaža ograđena i nepristupačna građanima. Stoga i ne čudi kako je u novom zakonu o šumama unijeta odredba koja omogućava državi izravno omogućavanje gradnje kampova i golf terena na šumskom području ili nakon 7 godina dozvoljava prenamjenu na opožarenim šumskim područjima.

Navest ćemo još jedan primjer o kojem se ne vodi dovoljno briga iz već navedenih razloga. Riječ je o upotrebi herbicida koji sadrže kancerogeni glifosat koji je postao najzastupljenija poljoprivredna kemikalija. No naše ministarstvo poljoprivrede na to ne reagira te poput naših zaštićenih šumskih medvjeda i ljeti sniva zimski san. Za to vrijeme izvorima pitke vode, koji su donedavno bili naše najveće prirodno bogatstvo, upravljaju stranci, neobrađene poljoprivredne površine sve su veće, uvoz raste, a o izraelskom primjeru višestrukog iskorištavanja pitke vode možemo samo sanjati. Unatoč tome ministar poljoprivrede je u javnosti figurirao kao jedan on najboljih što i nije čudno ako znademo kako mu je PR odrađivao dugogodišnji prijatelj donedavno angažiran u vladi. Ah, što sve mogu učiniti mediji i novinari! Čak i da nekritički prihvaćamo nastup glazbenika iz susjedne nam države u Puli dok istovremeno našem domoljubu prvi istarski političar poručuje kako nikada nije i neće nastupiti u Areni. Unatoč tome što je taj glazbenik višestruko verbalno osuđivao Domovinski rat i Hrvate proglašavao genocidnima dok je naš branio domovinu s puškom u ruci i svim braniteljima podario prekrasnu skladbu koja im je podizala moral i davala snagu. I za kraj ipak par riječi o našem ministru mirovinskog sustava koji je nedavno zaposlio glasnogovornicu koja je bila dugogodišnja zaposlenica British Councila u Hrvatskoj. Treba li uopće podsjetiti kako je ministar bio britanski stipendist?