Zašto ne reći stvari pravim imenom…
Medijskim pumpanjem optimizma i pozitivnih društvenih i gospodarskih trendova naši su vlastodršci prevršili svaku mjeru. Unatoč tome što je svima dobro poznato kako se grčevito drže za svoje fotelje i žele na sve načine i neprimjernim – neprincipijelnim koalicijama zadržati vlast. Pojavljuje se nedoumica, koji je stvarni cilj njihovih poteza?
Na slučaju Agrokor spoznali smo kako su u godinu dana legalno opljačkali privatnu firmu i vratili je tamo gdje je i bila u zagrljaj ruskog kapitala. Na primjerima brodogradilišta situacija je slična samo što vlasnici nominalno nisu stranci već imaju paravan u hrvatskim državljanima.
Za šaku dolara ili eura prodali smo izvore pitke vode (sigurno naše najveće bogatstvo), plinska i naftna nalazišta te atraktivne parcele prvenstveno u turistički atraktivnim područjima. Nažalost i ta šaka novčanica koja bi bila dovoljna za prehraniti mnogobrojne hrvatske siromašne obitelji ostaje u rukama samo nekoliko tajkuna, kriminalaca, lopova ili ukratko mafijaša. Političari su pri tome samo njihove lutke na koncu koje kupe mrvice i poslušno izvršavaju sve zahtjeve. Toga su svjesni i u Živom zidu iako bi i sami prvo trebali početi od sebe i razriješiti svoje financijske i organizacijske dubioze. Bolje za njih da to naprave što prije jer kad moćnici odluče da su im postali suviše opasni ili nepotrebni vrlo će ih se lako otarasiti. Do tada neka uživaju u labuđem pjevu isto kao i vladin povjerenik za farbanje istine. Pri tome mislimo na gromoglasno najavljivanje velikog pada nezaposlenosti što nije ništa drugo nego veliki broj iseljenih obitelji.
Neka nam stoga pokažu ti trubači i širitelji lažnog optimizma koju su novu tvornicu ili halu otvorili, kolika je prosječna mirovina u Hrvatskoj, kako će namiriti ogromne dugove u zdravstvu i zadržati stabilnost mirovinskih fondova. S druge strane bruto domaća proizvodnja je pala tako da ispada kako sve više ljudi radi ali izgleda produktivnost pada ili se ipak radi samo o manipulaciji brojkama. Srećom stvari postaju toliko jasnije da je i vrhunskim stručnjacima za skrivanje istine i manipuliranje posao sve teži iako ne posustaju u tome. Primjerice predsjednik jedne vladajuće stranke je u međuvremenu postao volonter u gradu Osijeku kako bi ipak bio na izvoru društvenih i gospodarskih događanja ili drugim riječima u tijeku izvlačenja društvenih novaca. Naravno kako mu je primarna želja bila zauzeti mjesto u Vladi ali kako to nije moguće dobro dođe i pričuvni položaj. Takvih slučajeva ima pregršt i sve dok se odlučnim rezovima i koracima ne počnu sankcionirati nemamo argumenata za optimistične pokazatelje. Ili će kod naših članova u Stranci umirovljenika otkriti novu vrstu sinkope koja će uzrokovati zaborav svih loši stvari i samo ćemo se sjećati lijepih i pozitivnih. A da i takvih ima možemo zahvaliti poštenim i moralno odgovornim osobama, nepokolebljivim vizionarima, stručnjacima i znanstvenicima svjetskog glasa ali nepoželjnim osobama u našim političkim kuloarima i kuhinjama.