Medijski rat aferama i međusobnim optužbama nadglasava najavljene reforme, dok kredibilitet ove Vlade narušavaju sve lošiji odnosi Mosta i Domoljubne koalicije 

Znamo li nakon 25 godina kuda plovi naš brod? Na podvojenu političku scenu u Hrvatskoj gotovo smo se navikli, HDZ i SDP naizmjence nam kroje i prodaju jedan te isti politički proizvod, dodajući tek različite boje i modele,nove manekene, podgrijavajući  iluziju da su nam obećali sve što želimo, pod uvjetom da je crveno ili plavo. Pojavio se Most nezavisnih lista i, slikovito rečeno, zaljuljao brod, počeo mijenjati ustajale političke odnose i omjere. Vjerujemo kako je to i bio glavni cilj Mosta.  Jednostavno, netko je to napokon morao napraviti!

U Stranci umirovljenika pažljivo pratimo sve što se događalo u posljednjim mjesecima, načitali smo se i naslušali strašnih i katastrofičnih predviđanja, brojnih definicija kaosa, nereda, strahova od nefunkcioniranja vlasti, rasprava o legitimnosti, brige za očuvanje demokracije...Teško je i nabrojati sve negativne reakcije izazvane formiranjem aktualne Vlade i njezinim 'reformskim' kapacitetom. Većina tih kritika je na mjestu, ponajviše jer smo iskusili dosad nedoživljeno u hrvatskoj politici, a potom zbog iskrsavanja tolikog broja afera koje nadglasavaju slabašne reformske pokušaje. Glavno obilježje ove Vlade postao je odnos između Mosta i Domoljubne koalicije, sve manje suradnja, a sve više bitka tko će prvi razvrgnuti dogovor. Otpor je očekivan, mnogi su protekla desetljeća lijepo živjeli na grbači naroda, hraneći ga mrvicama uz podosta domoljubnih emocija i začina.

Nije baš ni idealan trenutak za temeljito čišćenjeAugijinih staja od nakupljenih ostataka dva i pol desetljeća neuspješnih politika. Ipak, izražavamo nadu da nekakva moralna načela i politička odgovornost moraju zaživjeti u hrvatskom političkom životu, bez čekanja da „institucije obave svoj posao“. Jer, ta bi popularna 'mantra' nekih političara mogla značiti prebacivanje odgovornost čuvanja demokracije na represivni aparat. A to je uistinu opasno jer implicira svemoć ili neodgovornost politike i onih koji se njome bave.

Političke stranke koje nemaju zavidan demokratski ustroj, intelektualni kapacitet, vjerodostojnost  i kodeks ponašanja usklađen sa očekivanjima građana, neovisno o njihovim biračkim preferencijama, ne zaslužuju povjerenje za vođenje države. Ne treba imati doktorat iz društvenih znanosti da bismo zaključili kako je najmanje proteklih osam i pol godina potraćeno uludo na puko održavanje na vlasti i preživljavanje na račun tuđih grešaka. 

Hrvatskoj treba prije svih reformi pošten i transparentan izborni sustav, bez nesrazmjera između izbrojanih glasova i mandata, prezastupljenosti u Saboru, izborni sustav koji ne bi marginalizirao i politički isključivao društvene skupine i stranke koje ih zastupaju, koje su se našle u 'škarama' između izbornog inženjeringa i teritorijalnog ustroja države. Država skrojena po mjeri velikih stranaka ili njihovih skrpanih alibi-koalicija nije izdržala test povijesti, što još trebamo čekati?

Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi, nijedan vjetar neće biti povoljan, (Lucije Anej Seneka, rimski filozof i pisac). Uistinu, kormilari, znate li kuda plovite? Ako niste sigurni, pitajte putnike. Zbog njih ste za kormilom.