Društvo koje poseže za represijom da bi provelo volju jedne skupine istomišljenika, pokazuje nemoć, strah i nesigurnost u svoje ciljeve

Hod za život Građanske inicijative vratio je prošlog vikenda u fokus javnosti pitanje pobačaja, ubacivši (slučajno ili ne) u jeku dramatičnih političkih zbivanja u državi staru i bolnu temu – zabranu prekida trudnoće. Mnogi još nisu dokučili kakav je učinak za kvalitetu življenja i opstojnost (heteroseksualnih) obitelji postigla peticija Pokreta za dom i obitelj i sve one stotine tisuća potpisa, ali stiže nam prigoda za nove podjele i rasprave, ovaj put o pravu na život. U trenutku kad je stopa pobačaja u Hrvatskoj najmanja od devedesetih godina prošlog stoljeća...

Civilizacija i društvo  na ovom stupnju razvoja traže golem i zamršen sustav pravila ponašanja, u idealnom obliku zamišljen kao dogovorene granice naših osobnih sloboda. Ne mora, međutim, sve zvučati tako prijeteće i doslovno, zabrana ne mora biti neposredna, represivna, ali može na pasivno-agresivan način pokušati zadirati u osobne slobode drugih. Može, suprotno svakoj logici, tvrdokornom i upornom željom za zabranom narušiti pravo osobe da raspolaže svojom voljom i svojim životom.

Ovo nije apel  ZA pobačaj, niti svrstavanje uz neku od suprotstavljenih životnih filozofija, a kamoli ideologija ili političkih programa. Svaki prekid trudnoće, željen ili neželjen,  rizičan je medicinski postupak koji može ugroziti zdravlje žene, čak i kad je izveden u idealnim bolničkim uvjetima. Treba ga izbjegavati pod svaku cijenu, to je problem koji  iziskuje svu psihološku i materijalnu potporu društva, a ne represivni rez. Pitanje prekida trudnoće jednostavno je mnogo više od puke rasprave o začeću, fetusu, vjeri, Paklu ili Raju. Pod izlikom brige za život nerođenog djeteta umiješat ćemo se u tuđe živote i mijenjati ih bez obzira na posljedice koje možemo izazvati. Posljedice za koje nas neće biti briga, nakon što izvršimo svoju „građansku“ represivnu dužnost i potom se okrenemo drugim zanimljivim temama...                                                                                                                                                 

U Stranci umirovljenika vjerujemo u pravo na izbor, ne možemo zamisliti da bi itko uz pomoć državne represije bilo kojem muškarcu ili ženi trebao zakonom ili uredbom nametati što će učiniti sa svojim tijelom. Dok je zdrav i pri zdravoj pameti. Vjeroispovijest ne može biti izlika za neprirodan poriv nametanja mišljenja i životnog svjetonazora onima koji misle drugačije. Mladima možemo pružiti samo podršku, omogućiti im izbor, pružiti im šansu da preuzmu odgovornost i budu svjesni posljedica svojih odluka. Društvo koje poseže za represijom da bi provelo volju jedne skupine istomišljenika, pokazuje nemoć, strah, nesigurnost u svoje ciljeve. Zašto se mučiti prevencijom, odgojem, skupljati novac, organizirati grupne potpore, dati posao...? Zašto udariti na politiku koja rastače državu već dva i pol desetljeća? Prošećimo gradom, skupimo potpise i – zabranimo!

Stoga poručujemo svim sličnim Pokretima i Inicijativama (i „inicijativama“) – primite se posla! Izađite među mlade, savjetujte, pomozite, saslušajte one koje smatrate da su zaslužili vaše zabrane. Možda ćete kad ih bolje upoznate shvatiti da nisu toliko drugačiji od vas. Možda ćete bolje shvatiti i zašto odlaze u autobusima preko granice, ne vjeruju hrvatskim zakonima, ne žele čekati mršavu mirovinu na slabo plaćenim