Što više se po medijima razvija saga o razdjelnicima topline, to snažniji je dojam kako je politika u dosluhu s komunalcima u Hrvatskoj preporuke Europe 'pozlatila' tradicionalnim balkanskim premazom podvale! Kampanja najavljena kao kombinacija racionalnijeg iskorištenja energije i pravednijeg obračuna potrošenog, trenutno više izgleda kao plan za pražnjenje stanarskih pričuvnih fondova i džepova građana. Podsjeća pritom na obrazac plana za drugi mirovinski stup – netko je tu zaradio velik novac, milijuni kruže s računa na račun, od obećanih poboljšanja ništa, a na kraju još skuplje plaćamo – manje topline.

Informacije koje nam stižu s terena više su nego zabrinjavajuće, primjeri kako ugradnja razdjelnika u praksi ne funkcionira gomilaju se, struka šuti, dok politika reagira uobičajeno neučinkovito. Nadležni ministar, naime, osniva – radnu grupu. Što je prokušana metoda stavljanja problema na odgodu. U njoj bi stručnjaci čija imena i funkcije ne smijemo znati raspravili i procijenili nešto što su trebali učiniti prije pokretanja kampanje. Također, posve smo sigurni da će na kraju pristrano zaključiti kako je sustav dobar i učinkovit, možda predložiti neke manje modifikacije. Vuk je ionako već pojeo magarca.

Ministarstvo gospodarstva poručuje da razdjelnici ostaju ma što odlučila tajnovita radna grupa pa nije jasno zbog čega je uopće formirana. Nije, međutim, teško pretpostaviti da će iz ove pomutnje netko opet zaraditi jer, slijede sastanci, analize, studije... Sustav je progutao novac, prijeteći u startu velikom batinom u obliku 50 tisuća kuna kazne za neposlušne, a oni koji iz raznoraznih razloga nisu još ugradili razdjelnike već plaćaju bar 50 posto skuplje grijanje. Pravednost bez premca. Da ne zaboravimo, grijanje je, prema svim raspoloživim informacijama u pravilu osjetno slabije nego prije ugradnje... Pametnom dovoljno.

Znamo kako će i ova priča završiti. Znamo i zašto. Jer, neizbježna je posljedica nedjelovanja i neorganiziranosti da nam kvalitetu života uvijek mjeri netko drugi. Koliko ćete se grijati i kako to plaćati, koju mjeru zdravlja možete dobiti i platiti, općenito, do koje razine može potonuti (ne)podnošljivost življenja u kojem uvijek ovisite o nekom drugom. Razdjelnike topline možemo shvatiti i kao ironiju, okrutan ali logičan podsjetnik da smo ovako podijeljeni i heterogeni mi umirovljenici uvijek na raspoloženju politikama svih ideologija i boja, usputna žrtva, prisilni štićenici liberalne vizije svijeta koja ne skriva da samo privilegiranoj manjini može biti dobro u društvu poput našeg.Da sazovemo konferenciju za novinare, pokrenemo peticiju ili raspišemo referendum?

U Stranci umirovljenika čvrsto vjerujemo da je pravi put za umirovljeničke opcije kroz zajedništvo i snagu sudjelovati u donošenju političkih odluka. Poslije je kasno žaliti, kad je, oprostite na frazi, mlijeko već proliveno.