Metode kojima novi ministar zdravlja upravlja svojim resorom ustaljeni su obrazac ponašanja većine dužnosnika u svim dosadašnjim vladama u samostalnoj Hrvatskoj

Zabrinjavajuće najave iz Ministarstva zdravlja posljednjih dana sve više nas podsjećaju na stari vojnički vic, nastao prema usmenoj predaji negdje u ratnim vihorima prošlog stoljeća. Ukratko, dočasnik za vrijeme odmora vojnike obavještava da ima za njih dobru i lošu vijest te pita koju žele čuti prije. Dobru, dakako, rekoše svi u glas. Večeras mijenjate donje rublje! Kroz opće veselje čuje se pitanje jednog vojnika: A koja je loša vijest? Dočasnik odgovara: Mijenjate ga međusobno! Ima li ta anegdota iz turobne perspektive običnog vojnika nekakve veze s našom političkom zbiljom? Nažalost, ima.

Vicevi nam omogućuju da o surovoj zbilji pričamo uz osmijeh, makar i kiseli. Nama umirovljenicima može se oprostiti malo rezignacije, čak malodušnosti, s vremena na vrijeme. Teret godina i životnih iskustava, nebriga politike, narušeno zdravlje, loš životni standard, uzimaju svoj danak, toga nas nije sramota. Nelagodu i odbojnost izaziva nam nečije uvjerenje da zbog svega navedenog više nismo pri zdravoj pameti, da nam je pomućeno logično rasuđivanje. Da ćemo imati više zdravlja samo ako platimo jer, naš sustav ne treba mijenjati. Da ćemo zapljeskati kad nam povećaju mirovinu za 11 kuna i šutjeti kad nam malo kasnije izbiju tu zamamnu svotu iz džepa kroz dodatno zdravstveno osiguranje! Vic s dobrim i lošim vijestima: Mirovine ostaju iste! Troškovi će rasti... Smijeh je izostao.

Nije tu riječ samo o ministru zdravlja i načinu kako upravlja svojim resorom, gospodin Dario Nakić je paradigma, ustaljeni obrazac ponašanja većine dužnosnika, u svim dosadašnjim vladama u samostalnoj Hrvatskoj. Nimalo nas ne čude (navodni) financijski repovi aktualnog ministra iz kratke ravnateljske karijere u Općoj bolnici Zadar – naprotiv, to je potvrda spomenutog obrasca. Stručan i uspješan liječnik ispao je manje uspješan ravnatelj. Pa je izabran za ministra! Sve upućuje na uobičajeni obrazac ponašanja u hrvatskoj političkoj zbilji premreženoj stranačkim dogovorima. Već viđeno. Što god nam obećavali, promjene, reforme, vladavinu stručnosti, novi politički okvir, racionalniji državni ustroj, dolinu suza, bolne rezove..., na kraju se ovi slatkorječivo-dramatični izborni spinovi svedu na grozničavo pronalaženje novca. Tuđeg novca, dakako. Našeg novca.Dok se još možemo nasmijati nesretnoj sudbini vojnika iz vica, dosjetke koja je nesumnjivo preživjela i nadživjela mnoge ratove i generacije, naša stvarnost, sudbina običnih građana kudikamo je gora.

Naš se glas čuje jednom u četiri godine, naše strpljenje je bezgranično, naši džepovi i novčanici su rogovi izobilja. Tu smo gdje jesmo. Ministri, predsjednici stranaka, lokalni moćnici, direktori, šefovi i svi ostali koji upravljaju našim životima također su tu uz nas, iako se s vremena na vrijeme mijenjaju. Međusobno.