Nakon što je proteklo više od 100 dana od posljednjih parmlamentarnih izbora i gromoglasno najavljivanih reformi, radikalnih promjena, procvata znanja i struke mnogobrojni pokazatelji nam govore potpuno suprotno. Na djelu su jedino kompromisne kadrovske promjene i stranačko ili bolje rečeno lobističko kadroviranje.U tom kolopletu raznoraznih perfidnih igara prijestolja rejting nam je pao, mladi se i dalje iseljavaju, ne otvaraju se nova radna mjesta, nema investicija, uvoznici i dalje uništavaju domaću poljoprivrednu proizvodnju i tako redom što svi manje više znamo. Reklo bi se kako država funkcionira i djeluje jedino po inerciji što je možda i najbolji opis trenutačne situacije u našem društvu.

I upravo po toj inerciji dogodila se još jedna promjena  vezana uz pomicanje kazaljki na satu i početak ljetnog računanja vremena. Bez da bi ikoga taj proces potaknuo na razmišljanje, da se otvori rasprava o tome ili posegne za nekim drugim rješenjima. Naravno kako stvari nisu posve jednostavne ali je li to razlog da ih se ne počne rješavati? Europska unija još uvijek, iako je bila obvezna,  nije ovu promjnu vremena ugradila u svoje direktive. Razlog je nepostojanje jedinstvenog stjajališta i  jasnih pokazatelja o njezinoj opravdanosti. Mislimo pri tome na energetsku uštedu, a samim time i na financijsku! Stoga možemo reći kako se i u Europi radi po inerciji kao i u Hrvatskoj jer smo preuzeli sustav koji je bivša Jugoslavija uvela 1983. godine.

No u kontekstu promjene vremena bilo bi zanimljivo čuti i razmišljanja političara kada bi se dokazalo kako ova promjena donosi neke uštede. Naime  misle li oni više na financijske efekte ili na bioritam i zdravlje svojih građana. Jer potpuno je jasno kako ove promjene vremena štete ljudskom organizmu i bioritmu i samim time dovoljan su razlog za preispitivanja ove odluke. Ponavljamo kako bi uz energetske uštede trebalo voditi računa i o zdravlju građana, a za našu je stranku zdravlje naših sugrađana iznad profita.Takva bi odluka trebala biti i glavna vodilja u radu svih političara no bojimo se kako nismo na takvom stupnju demokratskog i ljudskog razvoja!