Teško opće stanje u Grčkoj te nedavni vrhunac grčke političke tragedije temeljito su potresli poredak, koji je Europska unija nedavno zavela u dijelu Europe. Nove grčke političke snage pokušale su podignuti pobunu protiv Njemačke, kao glavne nositeljice europskog poretka. Ta je pobuna skršena, ali su u njoj odmotane ljute političke i gospodarske rane Europe. To se dogodilo usred svijeta koji se nalazi u općem političkom, sigurnosnom i ljudskom kaosu. Pobjeda monetarnih ministara eurozone nad grčkim pobunjenicima pokazala se Pirovom pobjedom, koja je naglo oživjela zamrle političke procese u EU.

Sadašnji paneuropski poredak nije prvi takav poredak. Bio je uspostavljen i brzo propao poredak nazvan Pax romana. Bonaparte je Europi pokušao nametnuti Kontinentalni sustav, koji je Europa pobacila. Njemački nacionalni socijalisti nastojali su u Europi uspostaviti svoj »novi poredak« (Neue Ordnung), a kao sredstvo osvajanja tuđeg prostora bili su izabrali munjeviti rat, koji su predvodile tenkovske postrojbe.

Odnedavno je u Europi opet uspostavljen jedan novi poredak, kojemu je izravno podložno 19 zemalja, koje su prihvatile zajedničku valutu. Ostale članice EU vezane su uz novi novac putem europskog tržišta. Kao da je na zemljopisnom prostoru Zapadne Europe uspostavljen antifašistički i liberalistički Četvrti Reich, pri čemu je za svladavanje životnih prostora opet uporabljen munjeviti rat. U tom ratu osvajanje je izvedeno eurom kao zajedničkom valutom. Novi poredak uspostavljen je 2002. godine uvođenjem eura. Državnici mnogih zemalja smatrali su pristupanje euru svojim uspjehom. Prepuštanjem svojega zemljopisnog prostora vlasti eura narodi su sami sebe spriječili, da na tom prostoru sustavno izgrađuju svoj životni prostor, od kojega su živjeli i iz kojega su se branili. Široki prsten zemalja, među kojima su i Italija i Hrvatska, pod sadašnjim monetarnim režimom ne mogu nakupiti kapital i tehnologiju te razviti gospodarstvo sposobno za izvoz. U tim zemljama nema akumulacije kapitala u domaćim poduzećima, nema tuđih investicija, nema domaće valute i monetarne politike, vlasti ne smiju uzajmljivati novac, a Unija kao »politička« tvorevina ne preuzima odgovornost ni za što.

Novac bez države

Međutim, kao što su brzo propali svi zamišljeni paneuropski poredci, tako mora propasti i naočigled propada najnoviji novi poredak, koji je utemeljen na jednom novcu i posljedično na jednom monetarnom mehanizmu. Isti monetarni mehanizam mora se rabiti čak u 19 zemalja, bez obzira na veličinu zemlje, stupanj potpunosti njezina gospodarstva, strukturu proizvodnje, sastav pučanstva, stupanj tehnološkog razvitka, organizacijske sposobnosti pučanstva, broj velikih korporacija koje su nositeljice gospodarskog razvitka i izvoza, nakupljeni slobodan kapitala, razdiobu bogatstva između države i pojedinaca, stupanj ugroze zemlje po bilo kojoj osnovi i na drugo. Neviđena izuzetnost novog poretka koji počiva na sili zajedničkog novca je u tomu, što eurozona ima svoj novac, ali što uz novac nema politike i vlasti. Postoji novac bez države.

Zapostavljanje obrane

Unaprijed se dobro znalo, da je uvođenje jednog monetarnog mehanizma u toliki broj zemalja gospodarska besmislica, ali je uvođenje eura bio politički i geopolitički projekt. Politički interes za uspostavu europoretka imale su prvobitno Njemačka i SAD. Njemačka je putem eura ostvarila političko i gospodarsko gospodstvo nad mnogim manje razvijenim zemljama i tržištima, a SAD su u euru dobile sredstvo, kojim su s jednog mjesta uspostavile svoju gospodarsku i političku hegemoniju nad Europom. Nije slučajno, što Britanci, koji su dva stoljeća gospodarili svijetom putem vlastite monetarne politike iz Banke Engleske, nisu željeli pristupiti području eura, jer znaju da je monetarna politika djelotvorno sredstvo gospodarskog razvitka. Politička ideja iza uvođenja jedna valute u više zemalja bila je u tomu, da se te zemlje pretvore u tržišta bez vlastite državne politike, zaštite, brige za ljude i za prostor te bez mogućnosti poticanja gospodarskog razvitka, koji je sad Europi prijeko potreban. Gospodarstvo je ipak više od tržišta. Uz sadašnji novi poredak većina zemalja EU nema zbiljsku mogućnost dosezanja njemačkih mjerila gospodarske učinkovitosti, što će stvoriti daljnju diferencijaciju u EU i što bi moglo zajamčiti dugotrajnu njemačku dominaciju u Europi. Euro drži u podčinjenosti mnoge europske narode.

Usto, EU nije zatvoren sustav. Njezina gospodarstva izložena su nadmetanju gospodarstava mnogih velikih i dinamičnih naroda, koji imaju svoju državnu i monetarnu politiku. Međutim, upravo u sadašnjim teškim okolnostima europske nacionalne države svedene su na mjesna tržišta i ostavljene bez prihoda. K tomu, Europska unija drži se pravila trgovanja i naplate carine, koja je odredila Svjetska trgovinska organizacija. Države ne smiju ubirati carine ni unutar Unije ni na »mastriškoj« granici. Višak vrijednosti koji se stvara u zemljama Europske unije napušta Uniju kao slobodan kapital u potrazi za izdašnijim množenjem. Tako su mnoge zemlje Unije – što je slučaj i s Hrvatskom – ostale bez ranije uvriježenih državnih prihoda, bez domaćih i tuđih ulaganja te bez mogućnosti vođenja vlastite razvojne monetarne politike, u svrhu tehnološke modernizacije i povećanja proizvodnje za izvoz. Stoga je mnogim zemljama kao što su Hrvatska ili Grčka bilo preostalo samo zaduživanje. Grčka drama je pokazala da se države više ne smiju ni zaduživati. Do prije par dana činilo se, da grčkoj državi ostaje samo to, da »strukturnim reformama« priteže svoje pučanstvo i da s njim propada.

Usporedo s uspostavom novog monetarnog poretka u Europi, došlo je do zapostavljanja obrane i zaštite nacionalnih država, jer države nemaju dovoljan porezni prihod. To se događa u Europi, koja je podijeljena i koja ratuje protiv Rusije gospodarskim sankcijama, koja je izložena islamističkom zastrašivanju i potkopavanju te koja trpi neizdržljiv val nasilnog i prisilnog doseljavanja pučanstva Azije i Afrike. Sve to pokazuje, da je EU politički, gospodarski, sigurnosni i kulturni promašaj.

Redukcija liberalizma

Stanje u Grčkoj i rasplitanje grčke nacionalne tragedije nisu samo pitanja grčkog naroda. Grčka je postala teškim pitanjem EU, ali se pokazalo da je i EU postala nevoljom za svoje narode. Grčka i EU postale su opasnim problemom kapitalizma, kao pristupa uređenju društva. Zbog slabosti, siromaštva i neuračunljivosti nacionalnih država sve više naroda prestaju biti sposobnima da se sami hrane sudjelovanjem na slobodnom svjetskom tržištu, uz privatizirani kapital, koji nije vezan uz rad i prostor. Nacionalni rad, kapital i prostor treba početi štititi. Države trebaju opet početi ubirati prihode i na nacionalnim granicama unutar EU i na mastriškoj granici. Kako će drukčije doći do nužnih prihoda? To vodi ozbiljnoj redukciji liberalizma, što će dovesti u pitanje očuvanje WTO-a. Za to će trebati uspostaviti vladavinu državne ili narodne politike nad tržištima. Došlo je vrijeme da se u svijetu ponovo vodi politika. Došlo je vrijeme »politizma«.

Minulih dana povučena su dva medijska politička poteza. Prvi je napravila njemačka kancelarka, koja je sama od sebe Grčkoj ponudila prihvatljivo restrukturiranje njezina duga, koje samo po imenu nije omraženi »hair cut« ili striženje duga. Drugi je napravio francuski predsjednik, koji je predložio da iza ili iznad eura stane jedna, nova eurovlada u ime 19 zemalja eura. Medijski politički potezi ne znače vođenje politike, ali oni otkrivaju nakanu europskih političara da se konačno počnu baviti državnom i europskom politikom, jer su diljem Europe na pomolu nove političke snage, koje neće poštivati »truli kompromis« lijevoga i desnog »centra«. Na vidiku je svjetska politička revolucija za spašavanje naroda i narodnih gospodarstava. Kako se drukčije naša vrsta može riješiti opasnog svjetskog kaosa?