Socijala ili socijalna država?

Zajednički nastup umirovljeničkih stranaka mora imati politički potencijal Trećeg puta jer je alternativa statiranje u tuđim predstavama ili – potpuna marginalizacija

Umirovljenici s vremena na vrijeme postaju dnevna politička tema, doslovno dnevna jer, to u pravilu ne traje dulje od 24 sata. Dobro je odjeknula informacija o amandmanu eurozastupnice Marijane Petir iz HSS-a o mirovinama poljoprivrednika i „oživljavanju“ pojma minimalne nacionalne mirovine. Nedoumice su, s druge strane, izazavale najave gospodarskog stratega Domoljubne koalicije Josipa Budimira (HSLS) o „socijalnim mirovinama“ koje bi trebalo izdvojiti iz državnog proračuna. Podsjetimo, tome se protive i hrvatski branitelji, ne pristajući na kategorizaciju „socijalnih slučajeva“. Zašto bi itko drugi u Hrvatskoj pristao na takav status? Bit će još većih problema i zbog najava smanjenja mirovina jer, na kome će skresati troškove ako ne na račun umirovljenika? Njihova brojnost čini tzv. bolne rezove lako izračunljivima, a razmrvljene ili uspješno situirane umirovljeničke političke opcije izolirane i neučinkovite.

Što možemo zaključiti iz navedenih primjera? Oni koji sebe smatraju glavnim i jedinim zastupnicima umirovljenika – bilo da su na vlasti ili žele preuzeti vlast – iskaču tek povremeno na teren, izmisle neku akciju, ispucaju poneku loptu i vraćaju se na klupu, silno zadovoljni svojim intervencijama. Sve oko sebe žele uvjeriti kako su odigrali cijelu utakmicu. Svi ostali za njih su „ptice pjevice“, „proliveno mlijeko“ ili oni koji „ne dišu dovoljno desno“. Nema tu čak ni neke pretjerane ideologije, jednostavno su nedjelotvorni. Ako zatreba, međutim, radije će se vratiti u prošlost, iako ih matematičke procjene jasno upozoravaju gdje trebaju gledati: U budućnost, prema 2040. i 2050. godini, kada će se današnja mladost pitati što su njihovi prethodnici činili za njih 2015. godine...

Socijalna država nije pretakanje iz šupljeg u prazno, to je tek „socijalni mir“ koji svaka naredna vlada nasljeđuje od prethodne i odrađuje na sličan način. U socijalnoj državi (pre)živjeti mogu svi invalidi, bez obzira kako su stekli svoja fizička ograničenja, oni čija je radna sposobnost iz raznih objektivnih razloga smanjena, manje obrazovani na lošim poslovima, nezaposleni, umirovljenici. No, kada su razvrstani u lijeve i desne, crvene i plave, za i protiv..., mnogi građani ove zemlje ni ne osjete dubinu političke isključenosti iz bitnih procesa, one koja stvara ekonomsku i društvenu isključenost, nemoć i nedostatak utjecaja.

Umirovljenička opcija mora stoga imati snagu i jedinstvo u svojoj interesnoj usmjerenosti, mudro, ustrajno i racionalno voditi svoje bitke, mora imati svoja mjesta u Saboru Republike Hrvatske, utjecaj na dnevnu politiku primjeren brojnosti biračke baze, mora ustrajati na stvaranju socijalne države u kojoj će se svaka vlast ponašati kao dobar gospodar, služba koja za plaću radi što se od nje očekuje. Zajednički nastup umirovljeničkih stranaka mora imati politički potencijal Trećeg puta jer je alternativa statiranje u tuđim predstavama ili – potpuna marginalizacija.

Zagreb, 12. 05. 2015. godine

STRANKA UMIROVLJENIKA,