Odgovor Silvanu HRELJI
Želi li HSU monopol na umirovljeničke opcije?
Politički (i stranački) prijepori najčešće počivaju na umišljaju veličine i zamjeni teza – to su dva uobičajena razloga (ili simptoma) zbog kojih rijetko dolazi do sklada i dogovora, pogotovo unutar iste političke opcije.
Umišljenost pritom stvara nerealne projekcije stvarnosti, a zamjena teza je slijedi kao mehanizam koji mora racionalizirati zablude...Predsjednik HSU pokazao je oba simptoma, u razgovoru za Glas Slavonije od ponedjeljka 29. rujna, u napadu na nastojanje Stranke umirovljenika u okrupnjavanju umirovljeničke opcije i zajedničkom istupu na sljedećim parlamentarnim izborima.
Nadalje iz izjava se može zaključiti kako je i razočaran što nismo došli prvo k njemu jer, samo ON ima kredibilitet i političku relevantnost u skupljanju prolivenog mlijeka – kako s prijezirom naziva ostale umirovljeničke stranke. Tu se pojavljuju prve logičke poteškoće jer kaže kako nema smisla sav taj festival taština kojeg ipak želi okupiti – nudeći potpredsjednička mjesta u svojoj stranci (nadamo se kako to radi u suglasnosti sa stranačkim tijelima) ali uz jedan uvjet – gašenje svih tih stranaka! Zamjena teza počinje optužbom kako Stranka umirovljenika diktira uvjete, njima - velikom HSU – te izražava čuđenje što nismo prihvatili njihove uvjete političke asimilacije. Tko tu onda kome diktira uvjete?
Istine radi pregovore smo počeli u kolovozu ove godine, s iskrenom namjerom da razmatramo modalitete suradnje, korak po korak, no dobili smo već na prvom sastanku lekciju o našoj političkoj beznačajnosti. Niste relevantna stranka - rekli su nam u HSU - nemate ucjenjivački potencijal, parlamentarni status.... Drugi sastanak, nažalost, nije održan zbog nesporazuma nastalog razmjenom elektronske pošte. Ispali smo, tobože, neprofesionalni, iako je bilo očito da smo itekako zainteresirani za nastavak razgovora. Je li to slučajno? Postoje li uopće slučajnosti u politici?
Zamjena teza se nastavlja i taj je simptom najizraženiji kod spominjanja riječi ujedinjenje. Naime Stranka umirovljenika nikada nije spominjala ujedinjenje nego političku suradnju - udruživanje, za početak pružanjem zajedničke potpore kandidaturi predsjednika RH Ive Josipovića. Kako su se ti umirovljenički rogovi u vreći okupili i počeli razgovarati, a nikome nije bilo ni na kraj pameti pokucati na vrata HSU i zamoliti ih za velikodušno ponuđenu potpredsjedničku poziciju nekog je, očigledno to zaboljelo. I zabrinulo.
Što je iduće na redu? Sad kad smo shvatili da predsjedniku HSU-a, ustvari, idemo na živce, dok on krvari na ostvarenju bitnih umirovljeničkih ciljeva, maksimalno fokusiran na njih u posljednjoj godini mandata? Kad nam na pregovorima i preko medija poručuje s visoka da stanemo u jedan autobus.
Koja je slijedeća zamjena teza? Da smo karijeristi, manipulatori, uhljebi, to su danas česte i pomodne političke etikete? Nakon što je javno obznanjeno da nas se pokušalo uhljebiti? Da smo hrpa malih i beznačajnih strančica bez biračke podrške? U tom slučaju samo treba pogledati sastav Sabora ili Velike koalicije HDZ-a pa raspraviti tu floskulu o malim i beznačajnim strankama.
Pustimo, napokon, rasprave i prepucavanja, iskreno nam je, gospodine Hrelja, žao što niste shvatili našu dobru namjeru – okupiti se, udružiti, pokušati osvojiti mandate, dokazati da imamo što za reći kao čista umirovljenička opcija. Bez skrivanja pod repovima velikih. To je legitimno pravo i logičan cilj svake političke stranke. Ne pada nam na pamet od ikoga tražiti ukidanje svoje stranke. Ako se to i dogodi, o tome ćemo odlučiti dogovorom i u pravom trenutku
Ujedno, hvala Vam i na neočekivanom poticaju kojim ste, ovako razočarani i na živcirani, nesumnjivo doprinijeli još većoj ustrajnosti Stranke umirovljenika na planovima u bliskoj budućnosti. Očito je, na pravom smo putu.