EkonomistVelimir Šonjeu članku za magazinBankaanalizirao je brojke o državnoj potrošnji te ih je usporedio s potrošnjom u drugim državama članicama Europske unije. Došao je do vrlo jednostavnih podataka koji pokazuju što bi političari trebali napraviti: smanjiti broj i plaće "uhljeba". To, međutim, uporno odbijaju.

Šonje vrlo zorno pokazuje da u Hrvatskoj nije problem u socijalnim transferima (mirovinama, zdravstvu i socijali), s kojima smo daleko ispod europskog prosjeka, već u plaćama zaposlenih na teret državnog proračuna, te u izdacima za državnu nabavu roba i usluga, koje su nam relativno veće nego kod daleko bogatijih zemalja.

Ekonomski razvijenije države imaju u prosjeku veće udjele državnih izdataka u BDP-u. Stoga je „normalno“ (očekivano) da Hrvatska ima niži udjel socijalnih izdataka u BDP-u od Austrije i Njemačke, ali nije normalno ni očekivano da hrvatske vlasti na plaće (naknade za zaposlene) i kupnje roba i usluga (intermedijarna potrošnja) troše više od austrijskih ili njemačkih vlasti u postotku BDP-a, piše Šonje.

Kada bi hrvatske vlasti realno (relativno) za plaće i troškove davale koliko i austrijske i njemačke (što bi bio neki minimum, jer bi bilo objektivno očekivati da trošimo i relativno manje, kao npr. Slovačka, jer smo slabije razvijeni), uštedjelo bi se (3,6 + 2,8 =) 6,4% BDP-a. To je iznos iznos koji je dovoljan da se u isto vrijeme potpuno eliminira deficit i (malo) povećaju mirovine ili smanje porezna opterećenja!

Šonje, međutim, ističe da nije stvar samo u rezanju plaća i broja zaposlenih u državnoj službi, već i u istovremenom povećanju kvalitete usluge koju pružaju građanima. Potrebna je promjena sustava upravljanja: depolitizacijom i uvođenjem mjerljivih kriterija uspješnosti, nagrada i kazni u obavljanje javnih poslova, zaključuje Šonje.