Projekt izlaska Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz državne riznice novi ministar zdravlja i bivši ravnatelj HZZO-a prim. dr. Siniša Varga smatra temeljnim preduvjetom za financijsko ozdravljenje hrvatskog javnog zdravstva. Razgovarali smo 72 sata nakon njegova službenog imenovanja u Grožnjanu, gdje je ministar prvi put na tribini i okruglom stolu u sklopu tečaja Mediji i zdravlje javno govorio o ostalim prioritetima i prvim koracima na novoj funkciji.

Počnimo od pacijenata, mogu li se nadati kraćim listama čekanja?
– Nismo zadovoljni dosadašnjim načinom rada odjela u Ministarstvu koji je bio zadužen za taj posao i tu ovlast ćemo prenijeti na HZZO, da bi 2.400 radnika, kao velika vojska, analizirali pacijenta po pacijenta, doktora po doktora, sestru po sestru, vidjeli gdje šteka i gdje nastaju liste čekanja. To želimo suzbili u vrlo kratkom roku.

Hoće li poskupjeti participacije osiguranicima koji ne plaćaju dopunsko zdravstveno osiguranje?
– U idućih godinu dana ne planiramo dirati u participacije. Ono o čemu se može razgovarati je gornji limit godišnje participacije, koji je sada 2.000 kuna, a mogao bi se povisiti na 3.000 kuna, kako je nekad i bilo. Međutim, ako dođe do povećanja gornjeg limita participacije, neće se dirati cijena police dopunskog.

Doprinos koji se izdvaja iz plaća za zdravstvo prije dvije godine smanjen je s 15 na 13 posto, a od 1. svibnja ove godine opet vraćen na 15 posto. Ima li rezultata?
– Problem je što ta razlika između 13 i 15 posto, koja u ovoj godini iznosi 1,8 milijarda kuna, ne dopire do zdravstvenog sustava. Dapače, rebalansom državnog proračuna sredstva su nam smanjena za 710 milijuna kuna, što je samo generator novih dubioza i dugova i iziskuje nove sanacije u budućnosti, a to je ono što hoćemo izbjeći izlaskom iz riznice. Planiramo, međutim, ukinuti doprinos za zdravstvo umirovljenicima.

Bez obzira na visinu mirovine?
– Da, želimo svim umirovljenicima vratiti kako je bilo prije uspostave tih dodatnih nameta na mirovine, negdje 2009., 2010. godine.

Hitno u Sabor

Bolničkim liječnicima ste najavili ukidanje smjenskog rada, povratak dežurstava i pripravnosti. Kada bi to i zakonski moglo stupiti na snagu?
– Tijekom lipnja to moramo riješiti. Treba vidjeti iziskuje li to promjenu zakona ili je dovoljan naputak Ministarstva kako da bolnice, naročito one u sanaciji, urede odnose između smjenskog rada i dežurstva. Naime, zakonske odredbe su prilično jasne i u skladu s europskomlegislativom, to se mora poštovati.

Što to znači, jeste li ili niste za ukidanje smjenskog rada?
– Jesam, ali moramo poštovati sve zakonske odredbe i po pitanju dopunskog rada, odnosno prekovremenih sati. Ako to bude iziskivalo hitne zakonske promjene, ići će u Sabor po hitnom postupku.

Za dogradnju pulske Opće bolnice konačno je zatvorena financijska konstrukcija, neki dan dobivena su jamstva Vlade i za drugo kreditno zaduženje, ono kod HBOR-a. Što mislite o tom projektu?
– Apsolutno ga podržavam. Pula i čitava Istra predugo su čekali izgradnju nove bolnice. Oni koji su dugo u ovome, znaju da sam načelno podržavao ideju da se nova bolnica gradi u krakovima Istarskog ipsilona, dakle u Kanfanaru, a ne u Puli. Svima je jasno zašto, ali odluka je donesena i bolnica će se graditi u Puli. Pulska bolnica u svom sadašnjem obliku uistinu jedva da može primati pacijente, i infrastrukturno, i po pitanju opreme, i svega ostalog. Na sreću, zdravstveno osoblje je vrlo kvalitetno i jako dobro radi u danim okolnostima.

Osim pulske bolnice, vaš prethodnik ministar Ostojić među prioritete uvrstio je i izgradnju bolnice u Rijeci, potpisan je i ugovor o privatno-javnom partnerstvu. Podržavate i taj projekt?
– Bio sam prisutan na izlaganju o arhitektonskim rješenjima za novu bolnicu u Rijeci i znam prilično o tome. Činjenica je da su nam potrebni ili privatno-javno partnerstvo, ili strukturni fondovi EU-a jer danas još rijetko koja moderna europska država u takve velike infrastrukturne investicije ide vlastitim proračunskim sredstvima.

Rasteretiti vrhunsku medicinu

U Zagrebu je golema koncentracija i bolnica i najsuvremenije medicinske opreme i najboljih specijalista. Jeste li pobornik decentralizacije zdravstvenog sustava?
– Dva su ključna projekta Svjetske banke koja je u zadnje dvije godine provodilo Ministarstvo zdravlja – masterplan bolnica i dugoročno planiranje kadrova u zdravstvu. To su dva usko povezana dokumenta, a to znači da u zemlji koja je relativno mala i s relativno malo stanovnika nemamo dobro raspoređene niti zdravstvene ustanove, niti zdravstveno osoblje. Veliki sam pobornik da se svi poslovi obavljaju na najnižoj mogućoj razini i tek po potrebi dižu na višu razinu. To znači da se niskodiferentni medicinski postupci, poput operacija mandula, kile ili žučnih kamenaca, što više obavljaju u općim bolnicama, a visokodiferentne operacije, recimo tumora, u kliničkim bolničkim centrima. Na taj način rasterećujemo vrhunsku medicinu, a dajemo puno posla općim bolnicama što im osigurava ekonomsku opstojnost.

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti uveli ste novi model koncesijskog ugovaranja. Kakvi su rezultati?
– Ponosni smo na novi model ugovaranja koji smo predložili, a struka prihvatila. Danas imamo više od 95 posto svih obiteljskih liječnika i doktora stomatologije, ginekologa i pedijatara ugovorenih na primarnoj razini, a mogli su birati između starog i novog modela. Rezultati su vidljivi – smanjen je pritisak na specijalističku zdravstvenu zaštitu, na laboratorije, pametnije se propisuju lijekovi i stvaraju uštede pa smo mogli skupe pametne lijekove za liječenje karcinoma bubrega, sarkoma, melanoma… staviti na listu lijekova. Prepoznati smo i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji: njihov ured u Barceloni koji se bavi financiranjem sustava zdravstva, hrvatski model ugovaranja primarne zdravstvene zaštite kao vrlo uspješan predlaže ostalim europskim državama.

Čekamo domove zdravlja

Jesu li ordinacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dovoljno opremljene za sve više dijagnostičkih postupaka i pretraga koji se sa specijalističke spuštaju na primarnu razinu?
– S obzirom da smo dijapazon usluga koje obavljaju primarne ordinacije povisili s 15 na 170 usluga, liječnici su prepoznali svoju ulogu u sustavu zdravstva i velika većina njih kupila je EKG aparate, spirometre, oksimetre, mjerače glukoze u krvi… Naše ordinacije primarne zdravstvene zaštite puno su bolje opremljene u zadnjih godinu dana. Jedino još čekamo domove zdravlja jer je velik nesrazmjer između opremljenosti koncesijskih i ordinacija u vlasništvu županija. Vjerujemo da će i županije prepoznati važnost primarne zdravstvene zaštite na svojim terenima da bi smanjile pritisak na svoje županijske bolnice.

Istrane s pograničnog područja uz Sloveniju zanima zašto se još ništa nije dogovorilo sa susjedima da i hrvatski osiguranici, koji su samodoprinosom sudjelovali u izgradnji bolnice u Izoli, mogu koristiti njihove usluge i kad nisu hitnoće u pitanju.
– Znam sve o tom problemu i vjerujem da će nova ekipa u Ministarstvu zdravlja do kraja godine imati rješenje ne samo za izolsku, već i za bolnicu u Mostaru koja je također građena hrvatskim novcem. Isto tako bismo u sjevernom dijelu istočne Slavonije imali određene sporazume s bliskim bolnicama u Mađarskoj. Osiguranicima u pograničnim područjima koja su udaljena od hrvatskih bolnica moramo poboljšati dostupnost zdravstvene zaštite.