Hoćemo li za svaku nedjelotvornost političkih institucija prizivati policiju i pravosuđe ili ćemo umjesto rutiniranih političara potražiti i izabrati javne službenike, ljude koji će moralno i racionalno pokrenuti Hrvatsku prema boljoj budućnosti?

Pustimo institucije da rade svoj posao – jedna je od često korištenih i omiljenih političkih fraza posljednjih godina. Obično služi kao sažet ali i nejasan, općenit odgovor na pitanja javnosti o nekoj aferi, a najčešće se koristi u trenutku kad su se policija i pravosuđe već upustili u predistražne radnje. Vrlo je zahvalna fraza za sve neugodne situacije u kojima se medije može po kratkom postupku otpiliti i preduhitriti suvišna pitanja o neugodnim temama jer, eto, institucije rade, ne miješajmo se, poštujmo trodiobu vlasti...

Samo naizgled politički korektna, takva izjava ima ozbiljnih logičkih poteškoća. Zagrebemo li malo ispod površine, nameće se pitanje: koje institucije to rade svoj posao? Kada se, naime, čuje ta famozna rečenica na večernjem TV dnevniku, priču već prate policija, Državno odvjetništvo i USKOK ili je na pomolu već i sudski epilog neke afere. U tom smislu javnosti se poručuje da nije dopušteno miješati se u rad suda ili da pravosudne institucije imaju potpunu autonomiju u vrijeme istrage. To je sasvim točno, no što se dogodilo s djelotvornošću političkih institucija?

Cjelovit i moderan politički sustav demokratski ustrojenog društva ima svoje nadzorne mehanizme. Političke institucije su i Vlada, ministarstva, županije, općine, gradovi... Svaki taj segment općenite sintagme državna uprava možemo zvati institucijama, zar ne? Pa ipak, gotovo svaka od spomenutih (poltičkih) institucija na neki je način zakazala, o tome svjedoče afere ili istrage na skoro svim razinama djelovanja spomenutog sustava. Ako će se na kraju policija i državno odvjetništvo morati uključivati u svaku donaciju, sumnjivu financijsku transakciju, razrez ili oproštaj poreza, predstečajnu nagodbu, procjenu vrijednosti zemljišta ili isplatu autorskih honorara..., koja je funkcija političkih institucija? Nije teško zaključiti i što o tome misle građani.

Primjeri gradonačelnika Omiša i Metkovića koji su okrenuli list obnašanja vlasti u nekom drugom smjeru, a slična vijest stiže i iz Supetra na Braču gdje nova gradonačelnica u kratkom roku rješava nagomilane dugove, dokazuju da se može drugačije. Takvih primjera ima zasigurno i više nego što se pojavljuju u medijima. Umjesto da Hrvatsku prepustimo represivnim institucijama – da rade svoj posao kad ga nitko drugi nije mogao obaviti –građani imaju priliku za izbor moralnih i racionalnih javnih službenika, izaći na izbore i odabrati istinski clean start, novi početak. Prezaposleni policijski i uskočki ravnatelji, državni odvjetnik, njegovi zamjenici i pomoćnici te suci na svim razinama bit će im zahvalni.