U hrvatskom političkom životu postaje nepisano pravilo da veći i snažniji partner u koalicijskim vladama uništava manjeg i slabijeg. To dolazi posebno do izražaja ukoliko je Vlada neuspješna u upravljanju zemljom. Snažniji, bolje strukturiran i organiziran partner u koaliciji, obično bolje podnese politički pad, negoli stranka koja u koaliciju ulazi na izbornom pragu ili ispod njega. Manje stranke neuspješne koalicije nemaju kapaciteta da anuliraju pad, pa izborni neuspjeh koalicije često znači i njihov odlazak s političke scene na duže vrijeme ili potpuno.

Kako se Račan riješio HSLS-a

Budući se u hrvatskom političkom životu formiraju snažne lijeve i desne koalicije koje će nastupiti na sljedećim europskim i parlamentarnim izborima, zanimljivo je pogledati kako će proći pojedini članovi lijevih i desnih koalicija u tim koalicijama. Jedna od mantra lijevo orijentiranih medija i političkih komentatora glasi, kako je Hrvatska demokratska zajednica u dosadašnjim koalicijama usisavala i uništavala svoje koalicijske partnere. Mantra je to koja je trebala pružiti argumente kako udruživanje desno od političkog centra nema smisla, jer će svi, eventualni, partneri HDZ-a doživjeti političko samoubojstvo. Pa ipak, HDZ je uspio okupiti dosta snažnu koaliciju sastavljenu od osovine HDZ - HSS - HSP-AS, ali i nekoliko manjih stranaka. Nesporazumi, ali i strahovi od usisavanja snažnijeg partnera, rezultirali su i stvaranjem Saveza za Hrvatsku, sastavljenog od nekoliko stranaka nacionalne političke provenijencije, koji će igrati mnogo važniju ulogu u postizbornom razdoblju, nego li u predizbornom.

Istina je da je HSLS skupo platio ulazak u koalicijsku vladu Ive Sanadera, isto kao i HSS svoje članstvo u Sanderovoj i Kosoričinoj vladi, ali njihovi problemi počeli su mnogo prije ulaska u HDZ-ove koalicijske vlade. HSLS je, kao parlamentarna stranka, počeo nestajati još za vrijeme SDP-ove koalicijske vlade predvođene Ivicom Račanom. Upravo je koalicija sa SDP-om bila presudna za HSLS-ov daljnji politički razvoj, odnosno njegovu propast. Stalne nesporazume u trećesiječanjskoj koaliciji i mogući izlazak HSLS-a iz Vlade, što bi automatski značilo i gubitak parlamentarne većine, Ivica Račan je odlučio riješiti razbijanjem HSLS-a na - ideološkoj osnovi. Odabrani su i fuzionirani provjereni kadrovi predvođeni Jozom Radošom, te je od njih stvorena Libra koja će se poslije uklopiti u HNS, stvarajući na taj način čudovišni hibrid narodnjaka i liberala.

HSS nije mogao prevariti birače

Ne treba posebno napominjati kako je Radoševa falanga ostala u Vladi, dajući s pozicija ministara i saborskih zastupnika neupitnu potporu vladi Ivice Račana i SDP-u. Tu potporu Radoš još i danas naplaćuje visokim mjestom na Kukuriku listi za EU parlament. Nakon gorkog iskustva sa SDP-om, HSLS je pod vodstvom Đurđe Adlešić, ušao u koaliciju s HDZ-om. Međutim, mijenjanje koalicijskih partnera s dvaju potpuno suprotstavljenih polova u relativno kratkom vremenu, teško bi preživjele i mnogo snažnije stranke od HSLS-a, koji je već smrtno krvario nakon udarca SDP-a. Dakle propast HSLS-a kao parlamentarne stranke, nikako ne može biti posljedicom koalicije s HDZ-om. Prije će biti da su birači kaznili neprincipijelnost šefova HSLS-a i njihova ideološka vrludanja.

Slična stvar se dogodila i HSS-u koji je u razmaku od samo četiri godine iskušao koalicijsku suradnju i sa SDP-om i HDZ-om. Istina, pritom je promijenjeno i vodstvo stranke, ali birače se nije moglo prevariti. Pad HDZ-a označio je i pad HSS-a, ali ne zbog negativnih trendova tadašnje HDZ-ove vlade, već zbog nemogućnosti da se HSS u tom trenutku pozicionira kao nezavisan politički faktor. HSS je ipak preživio kao parlamentarna stranka, doduše s jednim zastupnikom, a odabir strateškog partnera iz redova pučana, sestrinskog HDZ-a, jamac je njegovog daljnjeg opstanka na političkoj sceni i rasta u narednom razdoblju.

Izgledna politička eutanazija HNS-a

No, to se nikako ne može reći za HNS kojeg je već zadesilo prokletstvo HSLS-a, odnosno prokletstvo koalicije sa SDP-om. Iako stranka formalno još uvijek postoji, ona je stvarno prestala postojati u onom trenutku kada je iz nje izbačen Radimir Čačić. Naime, već gotovo dvadeset godina HNS egzistira na principu dualizma, Pusić-Čačić, a kraj tog dualizma označava i kraj HNS-a. Rezultati narednih izbora pokazati će, kao što su i dosadašnji, kako je sjeverozapad Hrvatske političko leno Radimira Čačića. HNS dakle, koji je uz IDS prva regionalna stranka u Hrvatskoj, ima svoju glavnu izbornu bazu na sjeverozapadu i tamo je Čačić apsolutni gospodar. No, bez Čačića, HNS može nešto utržiti od SDP-a samo na račun Vesne Pusić i njene mini baze u Zagrebu, ali to će biti zanemarivo jer ni SDP neće imati što ponuditi zbog debakla koji mu prijeti. Dakle, postoji realna opasnost da SDP ostane bez tog strateškog političkog partnera na nacionalnoj razini.

Dogodi li se izgledna politička eutanazija HNS-a, biti će to neugodan podatak za SDP, jer ispada da su SDP-ovci, u dva mandata u kojima su upravljali državom, uništili svoja dva glavna koalicijska partnera. Osim statistike, mnogo ozbiljnije za SDP djeluje činjenica kako su mu preostala dva koalicijska partnera u Kukuriku koaliciji - IDS i HSU, ali oni su zanemarive političke snage. Tako ispada kako je koalicijski potencijal SDP-a gotovo uništen. Milanović je praktično uništenje HNS-a pokušao nadomjestiti ulaskom Pupovčeva SDSS-a u Kukuriku koaliciju već na narednim izborima za EU parlament. Međutim, to bi mu se moglo vratiti kao bumerang, jer bi narod, gnjevan zbog ekonomskih rezultata, mogao zbrojiti dva i dva i povezati Vukovar, Pupovca i Milanovića. Osim toga, nisu baš ni svi u SDP-u oduševljeni etno-biznismenom Pupovcem, a još uvijek je svjež i njegov sukob s Ivom Josipovićem. Jer, ako ne prolazi na svom političkom spektru kako li će tek u tradicionalnom hrvatskom političkom korpusu?

I Josipović traži koalicijske partnere

Pogibeljne situacije koja prijeti SDP-u svjestan je i Josipović koji već neko vrijeme pokušava svojoj stranci osigurati kakve-takve koalicijske partnere. Zato neumorno radi na afirmiranju Nikice Gabrića i njegovog Nacionalnog foruma, ali i svog izbornog suparnika s prošlih predsjedničkih izbora - Milana Bandića. Stvarajući koalicijski potencijal SDP-u, Josipović pokušava izgraditi i vlastitu, što širu mrežu za naredne predsjedničke izbore. Svjestan je da, ukoliko se njegovo ime bude vezalo isključivo za SDP, to neće baš najbolje završiti za njega.

Igre i političke igrice, pletu političke mreže. Pobijedit će onaj tko vještije isplete vlastitu mrežu, međutim, SDP-u nedostaje pletiva, odnosno vune koju je strigao sa zalutalih ovčica.