Kada je prije nešto više od devet godina u ondašnjoj eri vladavine šestorke ili popularno nazvane Račanove Vlade HNS najavio otvaranje 200 tisuća novih radnih mjesta nekako je istovremeno „krenula“ i ona famozna akcija „S faksa na posao“. Kako je to završilo zajedno sa onih 200 tisuća novih radnih mjesta dobro je poznato svima no ipak nitko ni slutiti nije mogao da bi neki od ondašnjih aktera devet godina kasnije, a doduše sada i malo promijenjenog sastava (i imena) došli na novu, moram priznati još genijalniju ideju koja glasi „S faksa u mirovinu“.

Slušajući naime kako se neki od „Kukuriku“ koalicijskih partnera ovih dana neviđenim žarom bore za pravo radno sposobnih ljudi na prijevremeno, odnosno realnije je kazati povlašteno umirovljenje, onda nije teško zaključiti kako je i ona akcija od prije devet godina propala i zašto nije dobila svoj nastavak u logičnom slijedu koji bi mogao glasiti „Sa ili nakon posla u zasluženu mirovinu“. Ništa se dakle značajno u eri kako „Račana“ tako ni u poslije njega u eri „Sanadera“ nije značajno dogodilo u smislu otvaranja novih radnih mjesta, što više broj nezaposlenih se kao i broj umirovljenih stalno povećavao do razine koja sada već vrlo ozbiljno prijeti urušavanju financijskog sustava Republike Hrvatske.

Nije dakle nikakvo čudo što je kao odgovor na gore navedenu akciju dijela „Kukuriku“ koalicije „S faksa u mirovinu“ nastala i njena potpuna suprotnost koja bi po jednostavno mogla glasiti „S posla na groblje“. Kako dakle pri zdravom razumu uopće tumačiti opravdanost da se sa jedne strane tisuće ljudi uz „mnoštvo opravdanih“ razloga šalje u prijevremenu mirovinu, a sa druge pak strane se traži produženje radnog vijeka.

Ovako nešto doista nema apsolutno nikakvog uporišta ni po kakvoj osnovi, izuzev ako je cilj ovako „nekim pre mudrim“ političarima potpuno financijsko urušavanje Republike Hrvatske. Sa 1,18 milijuna umirovljenika i 300 tisuća nezaposlenih u ovom trenutku na samo cca 1,5 milijuna osiguranika naprosto ne postoji formula kojom se može izbjeći financijski slom Hrvatske u koliko se nešto hitno ne počne mijenjati. Naravno, kazati će lakonski neki da je moguće jednostavno smanjiti mirovine i stvar riješena, no time se onda svjesno priziva jedan potpuno drugi način rješenja problema, a to je po svemu sudeći ulica, što bi realno gledajući moglo biti „skupo“ rješenje sa nesagledivim posljedicama.

Pa kako onda uopće izaći iz ovog začaranog kruga?

I iz ove priložene Pulsove tabele percepcije najvećih problema u zemlji se jasno vidi što su to i koji naši glavni problemi i kako ih jedino mi sami možemo, a kako stvari stoje i moramo riješiti. Dakle za onoliko koliko budemo uspješni u rješavanju onih stavki pod dva i tri u istoj mjeri će mo popraviti stavku četiri odnosno onu pod jedan, dakle onu koju gotovo 70% građana smatra najvažnijom…..

Pitanje je sve do nedavno bilo od kuda ili od koga početi?! Kako stvari stoje odnosno po do sada viđenom, ova zima bi mogla biti najtoplija u posljednjih dvadeset godina…. I konačno označiti ozbiljan početak stvaranje države rada i znanja…. U kojoj će doista biti moguće „S faksa na posao“ ali isto tako i „Nakon posla u zasluženu mirovinu“.