Opasne igre s mirovinskim fondovima
Iako je drugi stup trebao prerasti prvi, takozvani sustav generacijske solidarnosti i s vremenom ga ukinuti, država ne pušta iz ruku novac građana te izravno ugrožava njihovu budućnost
Znade li itko u Hrvatskoj kakav je uistinu status drugog stupa i mirovinskih fondova koji taj novac prikupljaju? Postoji li uopće tih pedesetak milijardi kuna, je li negdje uloženo i obrće se za naše buduće mirovine ili je već potrošeno? Očito (još) nije – sretnici kojima je uplaćeno tih pet posto nakon redovnog, honorarnog ili povremenog rada, ubrzo dobiju sms poruku od svojeg fonda, iznos uplate i ušteđenog novca na računu. Na kraju poruke slijedi uobičajeni reklamni slogan Vašeg Fonda, sve je naizgled u redu. Samo naizgled jer, aktualna je vlast odlučila po svaku cijenu uzeti taj novac, čak i zastrašivanjem. Iako ta imovina ima svoju adresu, ime i prezime, dokumentirano porijeklo.
Ministar financija pokazuje sve veću nervozu i nestrpljenje da počisti milijarde iz drugog mirovinskog stupa, pa nedavno izgovara i jednu neistinu – da je ulazak u te fondove ionako bio dobrovoljan. To nije sasvim točno, određena su godišta zaposlenih mogli birati hoće li uz prvi odabrati i drugi stup, dok su drugi morali izabrati fond – ili će im država sama odrediti! Zar je to već zaboravljeno? Banke su osnovale fondove za taj novi mirovinski stup, unajmile malu vojsku honorarnih posrednika koji su zarađivali provizije upisivanjem članova, ukratko, sve je tada izgledalo idilično i optimistično. Uspješan čileanski model, pomoć kanadske vlade u njegovu razvoju u Hrvatskoj, plan da svake godine izdvajanje u drugi stup raste za jedan posto... Konačan ishod trebao je biti rast izdvajanja do 10 posto te postupno ukidanje neodrživog sustava "generacijske solidarnosti". No, ništa od toga.
Promaklo nam je je li itko u ovoj vladi dao ikakvo jamstvo državnim službenicima koje prebacuje u prvi stup da će njihove mirovine biti sigurne? Zašto i bi kada to vjerojatno neće biti njihova odgovornost? Aktualna vlast riješiti će svoje dubioze za naredne dvije godine, a poslije – netko drugi. Na kraju, pita li itko one stotine tisuća nezaposlenih što oni misle o ukidanju drugog stupa? Među njima je mnogo mladih koji nikad nisu radili, ali i onih sa 10, 15 ili 20 godina staža, trenutno bez neke veće nade u ponovno zapošljavanje. Nesposobna vlast nije ima dala radno mjesto, prostora za poduzetništvo, poticaj za vlastiti biznis, mogućnost za prekvalifikaciju... Da bi opstala, ta ista vlast uzet će im i onih 50 ili 60 tisuća kuna s mirovinskog računa, valjda jedino što trenutno imaju. Uzet će im i onu posljednju sms poruku koju čuvaju u mobitelu: "Poštovana/Poštovani, na Vaš mirovinski račun uplaćeno je ... Novo stanje je...".