Mostovi po svojoj prirodi premošćuju rijekei kanjone, spajaju dvije obale ili povezuju različite strane. Zbog toga su svojevrsni simbol zajedništva i sloge, a u posljednje vrijeme i izraz arhitektonskih i građevinskih inovacija i tehnoloških dostignuća. U stvari posatali su predmeti prestiža, dokazivanja gospodarske moći i natjecanja ljudskih sposobnosti i kreativnosti. Sve to mogao je biti i naš tzv. Pelješki most! Zašto nije? Upravo zato što u našoj državi i na našim prostorima ne vrijede osnovni ljudski i politički zakoni. I nema tu nikakve izlike i opravdanja za sve nas jer potpuna je istina kakav narod takva i vlast. Kolektivna krivica je nas sviju što smo izgubili dvije godine na izgradnji mosta koji bi povezivao jug Hrvatske s ostatkom države. Preuzimajući vlast političari su o tom projektu govorili prije dvije godine s omalovažavanjem i prijezirom te trošili novac i vrijeme na pronalaženje drugih rješenja. Naravno kako im to kao i mnogo štošta drugog nije pošlo za rukom i dočekao ih je hladan tuš – most je najbolje rješenje. I umjesto da nam taj još jedan u nizu promašenih poteza bude razlog za prosvjede i pritisak na promjenu dosadašnje politike mi i dalje šutimo. Pri tome u ovom slučaju ipak treba odati priznaje zalaganju i borbi Udruge Pelješki most! No u suštini šutljiva većina obespravljenih, nezaposlenih, zapostavljenih ili jednostavno osiromašenih građana omogućava vladajućoj kliki komforan i lagodan život. Međusobno dijeljenje plijena putem povoljnih kredita, kupnja luksuznih vozila, uništavanje malih obrtnika i privrednika na račun tajkuna i prijatelja, svađanje oko braka i prava Hrvata u hrvatskom Vukovaru tako će i nadalje biti glavne i jedine teme naših sadašnjih vlastodržaca. Najgore je pri tome što smo ih sami, svojom voljom izabrali, a sada se toliko grčeviti drže za fotelje da o ostavkama i ne pomišljaju. Bez obzira što svakodnevno čine nepopravljive štete poput recimo objave Registra Hrvatskih branitelja koji je svima ponudio podatke i generalije naših boraca, a time i ne zaboravite rušitelja jedne snažne i međunarodno simpatizirane države pod nazivom Jugoslavija. Šteta što su se baš na tom primjeru držali latinske poslovice koja je u potpunoj suprotnosti s njihovim dosadašnjim radom - Acta, nonverba (Djela, ne riječi)!

Zbog toga ne vjerujući u dolazak mesije koji će nas poput jednog recimo Klička povesti u pravednu i opravdanu političku utakmicu Stranka umirovljenika u tišini politički djeluje. Smjenu nesposobne i neiskusne, no s druge strane nevjerojatno ohole i bahate, vlasti koju prevodi poglavica Bik koji ne voli sjediti očekujemo na redovnim parlamentarnim izborima. Do tada je na političkim strankama velika odgovornost da pripreme teren kako bi sakupili krhotine hrvatske državnosti. Pri tome je naša želja da se ugledamo na jednu veliku Njemačku u kojoj su crveni i crni sklopili sporazum u interesu samo i jedino Njemačke. Ne pojedine stranke ili intresne skupine već samo Njemačke.U tom procesu ne želimo da sadašnji politički indijanci nestanu s hrvatske političke scene već da uvide svoje pogreške i konačno pridonesu boljitku zajedničke nam države.To će im biti najveća kazna i put u oproštenje grijeha. Naravno kako će nam biti drago da se toliko potreban politički prevrat dogodi i ranije ali nas iskustvo i naša povijest uči da smo često osuđeni na trpljenje i patnje. Zbog toga nam ne preostaje ništa drugo već se pouzdati u staru izreku strpljen – spašen!

Zagreb, 22. 01. 2014. Godine

Stranka umirovljenika