Ovako u Hrvatskoj nitko ne bi smio živjeti

Ove priče ne bi bilo da je Marko samo prošao pored dvoje siromašnih umirovljenika, na koje je naišao na jednoj cesti u mjestu Crnac nedaleko Virovitice. Srećom, nije bilo tako, a akcija koja je uslijedila priča je o divnim ljudima među nama.

Eto ne znam kako započeti ovo, ali nekako moram, ime mi je Marko, radeći danas na terenu naišao sam na nešto što svaki normalan, pošten i iskren čovjek u našoj prelijepoj domovini ne bi nikada trebao doživjeti.

U općini Crnac, u jednoj maloj uličici živi dvoje ljudi koji žive u uvjetima kakvo današnje civilizirano društvo nije vidjelo, i zato jednostavno ovo moram reći i isto tako potražiti pomoć za ove stare i nemoćne ljude, koje je naša država zaboravila i napustila!

Ljudi žive od 270 kn pomoći, u neimaštini koja je neopisiva riječima! Baka je gotovo slijepa, a deda jako teško hoda. Zato vas najiskrenije MOLIM, AL ONAKO OD SRCA da pomognemo tim ljudima, ljudi nemaju doslovno za kruh svagdašnji…

Da preko mog broja 0977835665 me kontaktiraju i da im pomognemo bilo preko hrane bilo preko robe, drva doslovce bilo čega. Da i oni bar jedan dan života žive dostojno kao ljudi, jer nitko od nas neće ništa izgubiti ako donira bar 10 kn, a njima će to značiti više nego išta na ovome svijetu. ŽELIM da ovaj Božić dočekaju U MIRU i bar s kruhom i mlijekom na stolu.

HVALA vam dobri ljudi!! Molim da sve one koji budu lajkali ovo, podijele te da i drugi mogu isto tako pomoći!!!, poruka je ovo 28-godišnjeg Marka iz Slatine na njegovom Facebooku koja je zapravo bila zamišljena kao akcija pomoći za dvoje siromašnih umirovljenika u kojoj bi sudjelovali njegovi prijatelji, i možda prijatelji prijatelja. No poruku i fotografiju dvoje nemoćnih, napuštenih staraca napuštenih u malom mjestu Crnac, u Virovitičko-podravskoj županiji, u svega nekoliko dana putem Facebooka je podijelilo više od 2.000 ljudi!

Šokiran sam! Ovakav odaziv doista nisam očekivao. Javili su mi se ljudi iz svih dijelova Hrvatske ali iz svijeta. Pisali su mi ljudi iz Švedske, SAD-a, Švicarske, Njemačke…Svi žele pomoći, prepričava nam Marko sav sretan što će svi sudjelovati u pomoći umirovljenicima Marici Zvonarek i Lazaru Smiljaniću.

Marko, koji želi ostati anoniman, priznaje da ne zna puno o Marici i Lazaru, ali da nije mogao tek tako zaboraviti strašne uvjete u kojima žive. Prisjetio se trenutka kada ih je prvi put vidio, a bilo je to prošlog tjedna, kada je zbog posla bio na području mjesta Crnac. Hodali su cestom, a baka je u vrećici nosila vreću sa starim kruhom. Djed je pored nje hodao teškim koracima. U jednom je trenutku baka pala pa sam joj potrčao pomoći. I tada sam shvatio da je gotovo slijepa, ali posebno me rastužio taj stari, suhi kruh koji je nosila da imaju što za jesti’, prepričava Marko.

S kolegama s posla otpratio ih je do njihove kuće. Ako se to mjesto uopće tako može nazvati. Kada je to vidio Marko je odlučio sve odmah objaviti na Facebooku i tako je sve počelo. Starom je Lazaru rekao da će se vratiti i da će se pomoći na što mu je ovaj samo rekao: Ma to su mi već puno puta govorili i nikad ništa….

No Marko nije stao na riječima. Kamenčić dobrote se zakotrljao društvenim mrežama, a dobri ljudi su odlučili pomoći. Svatko na svoj način. Stižu paketi pomoći iz svih dijelova Hrvatske, a kako Marica i Lazar nemaju račune u banci ljudi novac uplaćuju na moj račun. U par dana se skupilo gotovo 4.000 kuna. U banci su mi rekli da točno piše tko je, kada i koliko uplatio, a ja ću kada akcija završi (13.12., u petak) sve dati Marici i Lazaru, a na Facebooku ću objaviti popis ljudi koji su pomogli i iznose koje su uplatili, pojašnjava Marko.

Njegova priča, pogotovo u ovo blagdansko vrijeme, podsjeća nas da uvijek možemo, ako to želimo i ako smo otvorena srca, pomoći svojim sugrađanima. Marko nije samo prošao pored dvoje siromašnih umirovljenika već je zakotrljao kamenčić dobrote…