Zato ministar savjetuje mladima da trebaju što više štedjeti kako bi osigurali svoju starost, a posebno za III. mirovinski stup dobrovoljne štednje. No kod toga se ne pita kako će štedjeti mlađe i srednje generacije koje su godinama bez posla ili rade a ne primaju plaću, ili primaju plaću ali im se ne uplaćuju doprinosi, ili im se uplaćuju doprinosi ali na plaću nižu od stvarne ili im se, što je najnovija pojava, uplaćuju doprinosi na plaću ali im se plaća ne isplaćuje u stvarnom nominalnom iznosu nego se daje u nižim svotama kao povremeni džeparac ili u bonovima. U ovom posljednjem slučaju država i proračun namiruju se po zakonu, a zakinut je samo radnik.

U svrhu umirivanja slušateljstva, a kao sedativ javnosti, obećava se promjena formule usklađivanja mirovina, pa se umjesto tzv. »švicarske« najavljuje eventualno prelaženje na usklađivanje mirovina samo s troškovima života, iako ta promjena formule ne znači da će to biti povoljnije. Najavljuje se također da treba riješiti i pitanje nepravde vezane uz dodatak za mirovine od 4% do 27%, koji dobivaju umirovljenici koji su ostvarili mirovine po novom zakonu nakon 31. XII. 1998. Vezano uz to, valja podsjetiti da uvođenje toga dodatka nije bila nikakva nepravda prema starim umirovljenicima već je bilo baš u svrhu ispravljanja nepravde prema novim umirovljenicima. Nepravde uskraćivanja zakonskih usklađivanja mirovina starih umirovljenika, kojima je izvršen osakaćeni povrat dugovanja, uskoro će kao posljedica bioloških zakonitosti pomalo nestajati pa će za zanemariv broj dugovječnih umirovljenika eventualno ispravljanje nepravdi prestati biti teret za proračun i državu.

Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika pridružuje se kao koalicijski partner stajalištima ministra te ponavlja uhodanu frazu: »Treba osigurati dugoročnu sigurnost sustava«, kojom se zapravo ništa ne objašnjava. Kao predstavnik umirovljenika poručuje aktivnom radništvu da niti Europa nije našla alternativu za I. mirovinski stup, jer i nju muče nepovoljna demokratska kretanja i produljenje dužine života umirovljenika. Na osnovi takvog rezoniranja moglo bi se zaključiti da je glavni problem mirovinskog sustava u činjenici da umirovljenici predugo žive. Kao mjeru opreza iznosi obećanje da će o reformi sustava dati svoje mišljenje i umirovljeničke udruge.

Nažalost, tijekom radijske emisije nitko se nije sjetio spomenuti sindikate, pa niti voditeljica Aleksandra Fumes, koji su po svojoj funkciji pozvani skrbiti se za budućnost svojega članstva u mirovinskom sustavu. Smetnulo se s uma da mirovinska reforma najmanje dira u već stečena prava umirovljenika, a da se više bavi budućim mirovinskim pravima danas aktivnih osiguranika, a to su sadašnji radnici, namještenici, službenici, obrtnici i svi ostali osiguranici. Zato mirovinska reforma treba biti u prvom redu predmet interesa brojnih sindikata, obrtničke komore te ostalih strukovnih komora i udruga. Oni nisu pozvani, a izgleda da se i ne trude doći. Tako najvažniji dio radne populacije ostaje bez svojih predstavnika.

U emisiji se oglasio i predstavnik, najavljen kao znanstvenik, koji je u ime Instituta za javne financije poručio javnosti da treba poticati ljude da duže rade. Kao mjeru poticanja preporučuje oštrije kažnjavanje odlazaka u prijevremene mirovine i podizanje starosne granice na više od 65 godina života. Također pozdravlja kao pametnu mjeru predlaganje povećanog izdvajanja doprinosa za II. mirovinski stup. Zaboravlja kod toga da su ljudi prisiljeni odlaziti u prijevremene starosne mirovine kao i da samo povećanje izdvajanja neće pomoći ništa ako se gospodarstvo ne pokrene i ako rast bruto nacionalnog dohotka ne dobije pozitivnu uzlaznu liniju. Podsjećano da se uvođenjem mirovinske reforme početkom devedesetih godina pozivalo također na mišljenja znanstvenika koji su uspjeh reforme uvjetovali rastom nacionalnog dohotka od najmanje 10%. Danas smo daleko od toga.

Opći je poruka javnosti od strane sudionika emisije da Hrvatska stari i da su pomaci potrebni, ali da trebaju biti planski i promišljeni, kao da to svi odavno ne znamo. Međutim, planski i promišljeni pomaci, ako nisu dobri, ne rješavaju obostrano probleme. Pomaci moraju biti korisni za sve, dakle kako za održivost mirovinskog sustava, tako i za očuvanje sigurnosti dostojanstva života u mirovini, a ne samo u korist kapitala. Prema tome, poruka ministra da s vladom neće biti trgovine ispod stola ispravna je ako će se to odnositi i na poslodavce odnosno predstavnike kapitala.

Iz građanske javnosti poslani su sudionicima prigovori da se ipak još uvijek sve počinje graditi od krova umjesto od temelja, kao i da većina njih ne uživa u mirovinama koje su ispod svakog minimuma.