Neka nam ne bude zamjerno što želimo podsjetiti, pa i ponešto dodati nečemu manje-više poznatom ali nažalost i ne u našoj praksi korišteno:

Mala zemlja kao što je Hrvatska, bez obzira na sve greške koje smo učinili do sada morala bi svestrano i realno sagledati i ocijeniti naše stanje i mogućnosti u regiji, EU i svijetu.

Pridružujemo se onima koji misle da bi to prije svega inajkompetentnije mogla učiniti tehnička inteligencija, a ne političari sami!

U današnjim uvjetima i na postojećem stupnju razvoja nezamislivo je očekivati značajnije pozitivne promjene bez Interdisciplinarnog i timskog rada na sagledavanju cjeline.

Umjesto nabacivanja projekata na “ćoravo“, Čačićev modelod strane političara, politika smije, ali i mora osigurati-definirati na dulji rok osnovne pravce razvoja Hrvatske i to ne iz rukava i tek tako da nešto donijeli, negoto treba učiniti osmišljenom metodom,„burom mozgova“ i doći do rezultata konsenzusom ,a potom što je izuzetno važno, to podržati odgovarajućim mjerama i osiguranjem uvjeta.Posebno je važno sa strukama postići dogovor o redoslijedu realizacije projekata-prioritetima.

Nužno je osigurati i ravnopravnost struka imajući u vidu da neće na dulji rok uvijek iste struke biti nosioci razvoja i izvoza. Npr. poljoprivreda, kemija, prehrambena industrija, brodogradnja, energetika, turizam, graditeljstvo, drvna industrija, … Danas su to jedne a već sutra to mogu biti neke druge. Struke se mogu vrlo lako i u relativno kratkom roku uništiti, u čemu smo mi provjereni „majstori“ a onda se odjednom ukaže promjena smjera u globalnom svijetu, a mi se tada sjetimo da bi mogli učiniti nešto više s ovim ili onim / Npr. Razvoj zajedničkog proizvoda iz Slavonske hrastovine za što postoji solidna sirovinska osnova od najmanje 100.000 m 3 godišnje /

I unutar pojedinih struka potrebno je osmisliti vizije razvoja te iste povezati i prožeti s vizijama, i rezultatima izvrsnosti drugih struka kako bi u sinergiji izvrsnosti postigli što veću konkurentnost na globalnom tržištu.

Sve to nije moguće bezznanosti i istraživanja koje ne smije biti izolirani otok na kome se nešto piše, radi i objavljuje, nego, posebno u ovoj kriznoj fazi oblikovanja i trasiranja budućnosti Hrvatske, ona bi morala biti čvrsta komponenta povezana s gospodarstvom i razvojem društva uopće.

Da bi se mogli nadati drugačijem pristupu promjenama trebaju nam i bitno drugačiji ljudi u Vladi ( dokazani ljudi s vizijom i znanjima), ili bar s Vladom čvrsto povezani na zajedničkom zadatku-cilju: Od vizije preko rješavanja aktualnih, postojećih problema do uspjeha!

Nitko nije dobio mandat da se na vlasti uči što i kako raditi? Učiti i pripremati se za preuzimanje vlastitrebalo je temeljito učiniti puno ranije.

Sigurni smo i znamo da postoji i bolji i sigurniji način od ovoga do sada.Do uspjeha u najkraće mogućem roku put vodi isključivo preko rješavanja postojećih problema. Bez toga nema niti nade za bolju budućnost Hrvatske, bez obzira na priče.

Ali ispravan put vodiznanjem osmisliti, izraziti i definirati:

Što to uistinu želimo?

To što uistinu želimo mora biti svima lako prepoznatljivo! Zato do toga treba obavezno doći konsenzusom!

Tako definiran okvir za razvoj Hrvatske, odnosno za stvaranje „slike“ koju će „slikati“-stvarati svi zainteresirani treba usmjeravajuće važiti barnarednih 10 godina unaprijed.

Gospodarstvenike-poduzetnike treba znalački motivirati za investiranje, rad i razvoj!

Kako?

Jasnije, što manje politički, usmjeravajuće . Rekli bi suprotno od dosadašnjeg načina. To je posebno važno područje!

Tu ne smije biti improvizacije i lažiranja.

Poduzetnicima treba dati sve što žele i traže, ali ne za bilo što, nego za „stvaranje slike“ unutar okvira za razvoj koji treba definirati konsenzusom !

Ali što smo mi to do sada definirali konsenzusom?

Konačno za sve moralo bi važiti: ista pravila, postupci i mjerila odnosno zakoni.

Za njih, za vas, za nas!

Velika pomoć bilo bi nam preispitivanje i rješavanje ograničenja i kočnice u našim glavama, prema nekima: Jal, ogovaranja, korupcija, lijenost i mirenje s postojećim stanjem i nedostatak ambicije!

Znamo da nam ograda na početku ovog priloga u obliku:„Ne zamjerite nam“ ne pomaže puno, pogotovo ne na ovim visokim temperaturama većim i od 35°C, a u našoj gospodarskoj, političkoj stvarnosti vjerojatno i većoj-teško izmjerljivoj!?

I za kraj ponoviti ćemo: Od vizije do uspjeha!

Od okvira za razvoj Hrvatske ( vizije ) put do uspjeha vodi preko rješavanja postojećih problema!

Želimo Hrvatsku podobnu za život i rad!

Željeli bi vidjeti na vlasti one koji to mogu djelotvorno osigurati na najbolji mogući način:

1. Najprije jasni ciljevi ( vizije )

2. U skladu toga projekti ( programi ) i na kraju,

3. Dobri zakoni i stimulativni uvjeti za život, rad i razvoj