Iskazati milijarde nenaplaćenog poreza a da za takvo stanje još uvijek nitko nije odgovarao niti se uopće nagovješćuje da bi se tako nešto moglo dogoditi jest puno veći problem od samog nenaplaćenog poreza. Dakle nije uopće upitno da se u svim zemljama događa da netko izbjegava platiti porez, no onog trenutka kada ga se otkrije prema istom više nam milosti sve dok država ne uzme i svoj zadnji novčić, uz dakako dodatne konsekvence za počinitelja, nerijetko i u vidu izricanja zatvorskih kazni. A što se događa sa poreznim neplatišama u Hrvatskoj? Ništa, jer radi se ipak o „stupovima“ našega društva, a njihov dug će i onako platiti građani kao i svaki puta do sada….

Nije moguće nikome razumno objasniti da netko može bez ikakvih problema državi ne plaćati poreze desetak ili više godina a da nakon svega toga i dalje uredno posluje, pod „povlaštenim uvjetima“ dakako, uništavajući tako i konkurenciju koja svoje obveze uredno plaća državi. U ovom raščišćavanju stanja će biti vrlo zanimljivo vidjeti kojim sredstvima i metodama će se država poslužiti da bi svoja potraživanja naplatila, a posebno kakve će sankcije snositi utajivači, te oni koji su im to omogućili. Posebno je dakle važno vidjeti sada koliko će djelatnika, posebno odgovornih osoba iz porezne uprave dobiti svoje radne knjižice u ruke i potražiti neki drugi posao jer je očito da poreznici nisu u stanju biti.

Sa druge pak strane se otvara i vrlo važno pitanje o nizu državnih tvrtki koje su također veliki porezni dužnici. Kako je moguće da državna tvrtka, (dakle država) ni sama ne izvršava svoje obveze, te tko će i sa kojom imovinom odgovarati za te dugove. Nije li konačno došlo vrijeme i da mnogi članovi Upravnih vijeća i Nadzornih odbora u tvrtkama koje su u državnom ili JlS su/vlasništvu na svojoj koži osjete što znači njihovo neodgovorno ponašanje budući je takvih tvrtki popriličan broj na Linićevoj listi. Nije li već postalo uvriježeno, rekli bi pravilo, da se porezi, doprinosi na plaće posebno, već godinama uopće ne plaćaju u tvrtkama čiji su osnivači JLS a da za to do sada nitko nije odgovarao, što više, isti ti čelnici JLS su često nagrađivani za svoj „ samoprijegoran rad“ i Saborskim mandatima. Svojevrstan pandan ovoj Linićevoj listi bi bila i objava slijedeće, one u kojoj bi se navela sva dugovanja države prema drugim poduzećima ili pojedincima. Kako nije isključeno da bi dobar dio navedenih u prvoj listi bio zacijelo visoko pozicioniran i na drugoj, dakle onoj u kojoj se navodi kao vjerovnik državi, državnim poduzećima ili onima JLS, moguće je da bi objavom iste mnogo toga postalo podosta jasnije, jer medalja kao što znamo uvijek ima i onu drugu stranu.

Biti će ipak da se iza ove bučne priče koja sada zaokuplja pažnju javnosti događa nešto sasvim drugo, možda i puno važnije od ovih, uglavnom nenaplativih milijardi poreza.