Kako je Hrvatska na žalost još poprilično daleko od uređene države, koja bi slijedeće godine trebala postati i članicom EU-a, najava ministra Jovanovića spada u samo još jednu u nizu njegovih demagoških umotvorina. Naime jasno je da se svi slažemo sa konstatacijom ministra da naš obrazovni sustav već dugi niz godina ima sve manje veze sa realnim potrebama koje današnje tržište rada nameće. U samom trženju rješenja koje više sliči na igru promašaja i pogodaka nego da dobro osmišljenu obrazovnu strategiju ministar se već dosjetio ideje koju je ove godine odlučio i primijeniti kroz smanjenje upisnih kvota na više studija, a nešto slično se dogodilo i sa upisnim kvotama u mnogim srednjim školama, posebno u strukovnim na čijem području velikom brzinom nestaju mnogi gospodarski subjekti, što automatski znači i određenu korekciju u upisima učenika za mnoga zanimanja budući za njih ima sve manje potrebe.

Tako je već niz godina s obzirom na gašenje mnogih proizvodnih pogona u Hrvatskoj nastao ogroman višak određenih zanimanja, poglavito onih u brodograđevnoj industriji, zatim u metalskoj, elektro, drvno prerađivačkoj kao i prehrambenoj i tekstilnoj industriji. Ne treba posebno napominjati da gašenjem jedne proizvodnje nije došlo do planiranja a kamo li do stvaranja nekih drugih proizvodnih supstituta. U takvom razvoju događaja je i više no jasno da obrazovni sustav može proizvoditi kadrove isključivo za Zavod za zapošljavanje, a sudeći po obrazloženju iznesenog prijedloga ministra Jovanovića tako će biti u nadalje.

Da bi ovaj ili bilo koji sličan prijedlog promjene obrazovnog sustava uopće imao smisla mora mu prethoditi jedan sveobuhvatan strateški razvojni gospodarski program za Hrvatsku. Tek kada budemo znali koje će mo grane gospodarstva razvijati i u kojim područjima Hrvatske u slijedećih 10, 20 ili 30 godina, možemo poraditi i na izradi jednog kvalitetnog obrazovnog sustava koji će se ravnati prema potrebama gospodarstva odnosno tržištu rada. Svaka reforma obrazovnog sustava koja ne polazi od gospodarstva kao ishodišne točke je potpuno promašena i unaprijed osuđena na propast.

Kako Kukuriku Vladi sama izrada strateškog plana za oporavak odnosno razvoj hrvatskog gospodarstva po svemu do sada viđenom nije nikakav prioritet, nije teško zaključiti ni kakav će konačni rezultat biti i sa ovim pokušajem ministra Jovanovića koji očito i sam ima velikih problema kako sa određivanjem prioriteta koje bi trebao rješavati kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta tako i sa postavljanjem logičkog slijeda.

Ne kažu uzalud, kakav ministar takvo i ministarstvo, a onda i rezultati!