Nije nam još uvijek poznato što je zapravo bio okidač za ovu, ipak neočekivanu pojavu, ali moramo priznati da smo i mi umirovljenici ostali šokirani vidjevši kako se redom i ničim izazvani sve češće pozivaju na vjeru što im do sada, bar koliko nas pamćenje služi nije bio običaj, a posebno jer su se mnogi od njih još do jučer bezrezervno izjašnjavali kao ateisti ili agnostici.

Čak i kada doslovno sa svih stana dolaze sve lošije vijesti i prognoze kako glede trenutnog stanja tako i budućnosti naše ekonomije, a što dakako u stopu prate i redom svi mogući pokazatelji takvog stanja, gospodi iz Vlade su svakim danom sve punija usta vjere u sebe i u ono što rade, te kako će ipak uskoro, ili samo što nije, sve krenuti u smjeru ekonomskog oporavka. Iz njihovih usta u božje uši, rekli bi smo!... ali

Dok ih slušamo i gledamo koliko se trude da sve to doista izgleda iskreno nekako nam postaje jasnije kako nastaju razne sekte u kojima veliki guru može svoje sljedbenike dovesti u takvo stanje da poslušaju doslovno svaku njegovu želju, pa makar ona bila i poziv na kolektivni suicid. Naravno da naša Vlada tako nešto ne zagovara, ali u siromaštvu odnosno općoj bijedi se „čak“ i od gladi može umrijeti, zar ne?

I doista, članovi Kukuriku koalicije kao i njihovo vodstvo se ponašaju kao da su u nekom dubokom trasu iz kojeg se nikako ne mogu probuditi mada je i više no jasno vidljivo da se sve oko njih urušava. Gotovo da nas slikovito podsjećaju na onaj orkestar koji je na Titaniku svirao do zadnjeg trenutka prije no što je nestao u dubinama Atlantika.

Ako svi ekonomski stručnjaci tvrde, a uglavnom je tako, da podizanje poreza uz povećanje cijena, energenata posebno, te uz uvođenje raznih mjere „štednje“ ne potiče proizvodnju odnosno potrošnju što logikom dovodi do daljnjeg pada industrijske proizvodnje i BDP-a, onda je jasno da tim putem i rješenjima by Kukuriku ne možemo izaći iz krize. Ipak i uz sve navedeno, ova naša Vlada nikako da shvati što se događa već uporno poput noja sa glavom u pijesku tjera po svome dajući svakim danom sve nervoznije, ali i sve glasnije izjave kako oni eto uz sve kritike čvrsto vjeruju da je to dobar put. Naprosto je nevjerojatno da ne vide kako svim svojim potezima učinjenim do sada samo nastavljaju poticati spiralu negativnih ekonomskim trendova.

Na njihovu, ali i žalost svih građana Hrvatske, očito još uvijek nisu shvatili da vjerovati nije isto što i znati. Hrvatskoj naime treba Vlada koja zna i vjeruje u to što zna, a ne onu koja slijepo vjeruje svom „guru“ a da pri tome ni sami ne znaju u što konkretno.