Nećemo sada rogoboriti ili se naći uvrijeđeni jer na tu konferenciju nije pozvao nikoga ili bar neke iz Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, tijela koje je u suradnji sa prethodnom Vladom u vrlo kratkom vremenu dalo izvrsne rezultate. Ovime protestiramo poradi potpuno pogrešnog redoslijeda stvari i krive logike u pristupu rješavanja problema u mirovinskom sustavu.Tragično je da se otvoreno najavljuje daljnji pad realnih mirovina sve do čak 30% prosječne plaće mada su i ove sadašnje za većinu umirovljenika odavno ispod granice siromaštva. Sa najavljenim poskupljenjima, a posebno ukidanjem nulte stope PDV-a početkom 2013. ukupno stanje i socijalna slika umirovljenika postaje doslovno „eksplozivna“.

Zar je moguće da ministru Mrsiću nije jasno kako nema razloga ni potrebe izmišljati nekakve reforme mirovinskog sustava sve dok se trend odnosa osiguranika i umirovljenika ne počne mijenjati u korist osiguranika. Ta čovjek i sa prosječnim znanjem i inteligencijom lako može shvatiti da ni u jednoj ekonomiji ne može opstati sustav u kojem jedan zaposlenik iz „neposredne proizvodnje“ mora stvoriti toliko nove vrijednosti iz koje se može izdvajati iznos dovoljan za mirovinu, za plaće mnogih službenika ili namještenika (rad izvan proizvodnje), za mnoge nezaposlene, subvencije, pomoći itd, itd….pa onda uz sve navedeno još pokriti i enormne gubitke stvorene u cijelom nizu državnih tvrtki gubitaša…… Jasno je dakle u samom startu da se radi o nemogućoj misiji…. A što se može?

Može se i mora hitno izraditi strateški plan gospodarskog razvoja Hrvatske sa naglaskom na pokretanje proizvodnje. Samo stvaranjem nove vrijednosti imamo šansu izaći iz začaranog kruga stalnog zaduživanja isključivo poradi krpanja proračunskih rupa. Samo pokretanjem proizvodnje, i to u prvom redu prehrambene i prerađivačke industrije za koju imamo sve infrastrukturne uvjete i educirane ljude možemo postići da se u vrlo kratkom vremenu i dio prerano umirovljenih a radno sposobnih reaktivira u radnom procesu. Za održivost proračuna RH je dvostruko efikasnije reaktivirati radno sposobnog umirovljenika no zaposliti osobu sa biroa.Samo u prehrambenoj industriji u kratko vrijeme možemo aktivirati preko 100 tisuća sada ugašenih radnih mjesta čime automatski pokrećemo domaću poljoprivrednu proizvodnju umjesto da potpuno promašenim sustavom poticaja i subvencija potičemo poljoprivredu zemalja iz kojih uvozimo ono što sami možemo proizvesti. Vlada mora smoći hrabrosti i konačno zaustaviti uvoz prehrambenog „smeća“koje po kvaliteti ne može u zemlje EU.

Navedenim smanjenjem broja umirovljenika povećavamo broj zaposlenih koji većom proizvodnjom ostvaruju i veće dohotke što naravno dovodi do povećanja standarda i same potrošnje, a ista opet do povećanja potrebe za radnicima…, te tako konačno dolazimo i do one toliko željene uzlazne spirale. Svako rješenje bez povećanje proizvodnje i smanjenja broja odnosno omjera umirovljenika u odnosu na osiguranike je naprosto promašen model.