Novi harač kao posljednja linija obrane
Gledajući isključivo ekonomskim logikom jasno je da selektivnim povećanjem poreza možemo imati određene pozitivnosti u smislu razvoja domaće ekonomije, proizvodnje prvenstveno ako se sve provede uz niz potrebnih mjera. No kada se veći porez nakon dugog lutanja i više probnih balona uvede svima, dakle neselektivno, onda po ekonomskoj logici samo državni aparat jest onaj koji može biti na koristi jer se radi samo o procesu birokratskog samoodržanja, uz promjenu da to sada radi SDP sa svojim partnerima.
Nabujali državni aparat u proteklih dvadesetak godina je po brojnosti primjereniji državi od 50 do sto milijuna stanovnika no Hrvatskoj koja je na razini ovećeg europskog grada. Naš politički „trut“ je usprkos mnoštvu problema sa kojim se građani svakodnevno susreću ipak još jednom uspio sprovesti svoj naum iskamčivši doslovno bez ikakve logike, potrebe ili pak suvisla opravdanja novi harač građanima, ovaj puta kroz povećanje PDV-a sa 23 na 25% tvrdeći kako je to dobro odnosno u interesu onih kojima se otima mada je i više no jasno da je ovo podizanje PDV-a direktni atak na standard građana jer će posljedice najviše osjetiti oni sa najmanjim primanjima. Sve se opet lomi na umirovljenicima i građanima sa malim primanjima, a o onima koji su bez ikakvih i kojih je svakim danom sve više, da i ne govorimo. I sve to dok Vlada u isto vrijeme na sva zvona tvrdi kako će svim sredstvima čuvati zadnju liniju obrane standarda umirovljenika kao najugroženijih. Kakve li ironije!
Ako mudraci iz Vlade to doista ozbiljno misle, a valjda bi im trebali vjerovati, onda je definitivno jasno da su ovi potezi Vlade temeljeni prije na logici „Super Hika“ a ne na nekom suvislom gospodarskom programu koji bi bio temelj za poboljšanje socijalne slike građana, građana koji su im na koncu radi toga dali i povjerenje. Čak i ekonomskim laicima je jasno da povećanjem opće stope poreza dolazi do smanjenja kupovne moći građana što automatski znači i manju potrošnju, manja potrošnja pak rezultira manjom proizvodnjom koja u daljnjem logičnom slijedu traži manju zaposlenost koja u konačnici samo dodatno smanjuje punjenje proračuna, a nikako obrnuto kako nas žele uvjeriti neki od vladajućih mudraca.
Jasno je dakle da samo povećanom proizvodnjom i potrošnjom domaćih roba i usluga možemo tražiti put ka izlasku iz krize. Ne krene li Vlada Zorana Milanovića pod hitno tim putem Hrvatskoj već za nekoliko mjeseci slijedi naglo otrežnjenje, a kao rezultat svega nije isključen ni „grčki“ scenarij budući ovo povećanje PDV-a bez jasne gospodarske strategije bazirane na domaćoj proizvodnji kupuje vrijeme odnosno gubi pozitivni efekt već nakon nekoliko mjeseci, a ne uradi li se ništa do tada….
Tada nam samo nebo može pomoći.
