Mislim da Silvano Hrelja više uopće nije u poziciji da može obmanjivati birače, pa bili to i sami umirovljenici čiju je podršku već uglavnom izgubio. Da je Hrelja u vrlo teškoj situaciji potvrđuje i masovni prelazak članova njegove stranke u SU, a posebno mu je teško pao i nedavni prelazak predsjednika HSU-a Istarske županije gospodina Zdenka Pliška u SU.

LAZAR GRUJIĆ: Da, istina je da sam nešto prije lokalnih izbora 2005. naputio SDP shvativši kako je došlo vrijeme da prepustim svoje mjesto i ulogu nekim mlađim kolegama. Sve to se nekako poklopilo i sa osobnim osjećajem da pripadam jednoj drugoj strukturi, pa ako hoćete i političkoj, a to su umirovljenici, stoga sam nakon dugog promišljanja odlučio da je moje mjesto u daljnjem političkom djelovanju ipak sa generacijom umirovljenika kojoj i sam pripadam i čije probleme na koncu najbolje i razumijem.

Dakle na lokalnim izborima 2005. sam na listi HSU-a sa još dvoje kolega postao županijski vijećnik u Zagrebačkoj županiji da bi 2007. na parlamentarnim izborima bio i prvi na listi HSU-a u sedmoj izbornoj jedinici kada za nekoliko stotina glasova, a sve „zahvaljujući“ pogrešnoj politici središnjice i posebno prljavim političkim igricama pojedinca kojima doista ne bih želio spominjati imena, no radi navedenog nisam uspio postati i saborskim zastupnikom što je bilo realno za očekivati.

Ubrzo nakon smjene vodstva HSU-a dolazi i do mog razlaza sa njima, preciznije sa novoizabranim predsjednikom Silvanom Hreljom pa sam 2008. napustio HSU i ušao u SU te sa samostalnom listom izašao na lokalne izbore 2009. polučivši sa svojom listom ( 8.000 tisuća glasova ) treći izborni rezultat u Zagrebačkoj županiji. Mislim da sve navedeno i više no jasno govori o kvaliteti i prepoznatljivosti mog rada bez obzira na stranački prefiks.

LAZAR GRUJIĆ: Generalno gledajući to je žalosna ali dakako i realna posljedica višegodišnje manipulacije umirovljenicima od strane nazovimo ih velikih stranaka koje od tog milijunskog biračkog tijela očekuju podršku na svakim izborima nudeći im isključivo kule od karata, a kada izbori prođu nitko se umirovljenika više ne sjeća do slijedećih izbora, i tako već 20 godina.

Pojavom Bloka umirovljenici zajedno po prvi puta u novijoj hrvatskoj povijesti se u RH stvorio savez svih političkih opcija umirovljeničkog predznaka što su svojim potpisima podržale i dvije najveće umirovljeničke udruge, SUH i MUH.

Pristupanje koaliciji koja u startu odbacuje bilo koje ideološke, vjerske, nacionalne ili bilo koje druge okvire, Ljube Jurčića, daje konačni pečat ideji da zemlju koja je zapala u velike probleme, gospodarske prije svega, iz iste mogu izvući samo ljudi koji su prvenstveno stručnjaci za gospodarstvo a tek onda političari. Potporom gospodarskom programu Ljube Jurčića i udruživanjem ka istom cilju, Blok umirovljenici zajedno dobiva i konačne obrise jedne kompleksne politike koja obuhvaća sve slojeve društva, dakle od mladih, radnika pa sve do umirovljenika.

LAZAR GRUJIĆ: Sigurni smo da ono što ćemo ponuditi Hrvatskoj jest upravo ono što je ovog trenutka i najpotrebnije, a to je dati prednost odnosno priliku znanju i sposobnosti svima onima koji mogu pokrenuti posrnulo hrvatsko gospodarstvo, a demagogiji i populizmu konačno kazati STOP.

Ljubo Jurčić kao priznati stručnjak za gospodarstvo i izvan granica RH jest najbolja garancija da kada govorimo o nužnosti promjena u ponašanju doista mislimo krajnje ozbiljno.

LAZAR GRUJIĆ: Kamo sreće da sam imao priliku svoju mirovinu dočekati u tvrtci u kojoj sam od radnika školovanjem i napredovanjem dospio i do generalnog direktora. Na žalost neoliberalni pristup gospodarstvu početkom devedesetih godina i isforsiranom eliminacijom svih zatečenih kadrova ja naprosto nisam imao izbora tako da sam samo jedan među tisućama onih koji su mimo svoje volje naprosto otjerani u prijevremenu mirovinu.

Da sam ostao u toj tvrtci koja je u svakom smislu bila jedna od najuspješnijih u Hrvatskoj, duboko sam uvjeren da bi ista i danas bila jedna od perjanica hrvatskog gospodarstva, no na žalost postala je samo jedna u nizu onih koje su nerazumni pojedinci uz potporu politike naprosto uništile.

LAZAR GRUJIĆ: Mislim da Silvano Hrelja više uopće nije u poziciji da može obmanjivati birače, pa bili to i sami umirovljenici čiju je podršku već uglavnom izgubio. Da je Hrelja u vrlo teškoj situaciji potvrđuje i masovni prelazak članova njegove stranke u SU, a posebno mu je teško pao i nedavni prelazak predsjednika HSU-a Istarske županije gospodina Zdenka Pliška u SU. Ako uzmemo u obzir da je Istra Hreljina izborna baza u kojoj je dva puta osvajao svoj saborski mandat onda je potpuno jasno i koliki mali ugled uživa kod onih koji su mu još na prošlim izborima dali svoj glas. Problem unutar „Kukuriku“ koalicije za Hrelju može biti i u njegovu neumjerenom traženju mandata za HSU sa jedne strane i latentnom sukobu sa IDS-om sa druge strane pa ne bi trebalo biti čuditi ako ga i oni sami eliminiraju budući im sinergijski ne donosi gotovo ništa, no to je već njihov problem u što se ja nemam pravo niti se želim miješati.

Njegovo mjesto je trebalo, da ne kažem moralo biti sa nama u Bloku umirovljenici zajedno, dakle sa svim ostalim umirovljeničkim stankama i udrugama, no očito je kako je opet donio još jednu potpuno pogrešnu odluku smatrajući valjda da će uz HNS odnosno „Kukuriku“ koaliciju dobiti više mandata ili čega već, no to je već mogući problem o kojem trebaju razmišljati oni koji ga podržavaju u politici koju provodi.

Bilo kako bilo i više je no jasno da bi njegov samostalan izlazak na parlamentarne izbore, a u koliko nije loš blef, zasigurno značio i kraj parlamentarnosti za HSU.

LAZAR GRUJIĆ: Hrvatska uopće nije u nekoj nazovimo recesiji niti je svjetska gospodarska kriza sa kojom to očito to povezujete imala neki poseban utjecaj na stanje u Hrvatskom gospodarstvu. Naša „kriza“ traje već poprilično dogo i uglavnom je naš unutarnji problem koji je nastao kao posljedica urušavanja ili uništavanja gotovo kompletne hrvatske proizvodnje što je išlo u korist isključivo uvoznom lobiju.

Izlaz iz navedenog je isključivo u pokretanju ciklusa naše domaće proizvodnje koja pak mora biti posljedica povećane potrošnje naših građana temeljena na svijesti da kupovinom domaćeg proizvoda razvijamo našu domaću proizvodnju odnosno na takav način otvaramo nova radna mjesta. Katastrofalnom politikom koja je rezultirala uvozom svega i svačega, a najčešće vrlo upitne kvalitete smo sami gotovo uništili poljoprivredu i prehrambenu industriju u kojoj se krije ogromni broj radnih mjesta. Ispravnom politikom koju zastupamo u tom segmentu, uz drvnu industriju itd., Hrvatska ima šansu u vrlo kratkom vremenu postići iznimne stope godišnjeg gospodarskog rasta.

Dakle vraćamo se na našu ponudu biračima:

Mogu birati naš koncept gospodarskog razvoja Hrvatske koju nudi tim stručnjaka okupljenih oko Ljube Jurčića odnosno Bloka umirovljenici zajedno ili se opet odlučiti za jeftini populizam koji će nas sasvim sigurno odvesti u dužničko ropstvo.

LAZAR GRUJIĆ: Nije moguće na to pitanje dati odgovor sa DA ili NE jer se radi o vrlo kompleksnom pitanju, no ako već moram dati odgovor onda se pridružujem onima koji realno sagledavaju rješenje svih obveza koje smo potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU prihvatili sada već davne 2001. godine.

To što građani RH baš i nisu imali korektan prikaz svih preuzetih obveza prema EU ne znači da ih Hrvatska kao država nije morala i ispuniti. Ovo se posebno odnosio na dva poglavlja, 8 i 23, i mjerilima sa kojima se i danas žestoko borimo kako bi pokazali i dokazali EU da smo ipak u stanju izvršiti sve svoje preuzete obveze. Da smo bili ozbiljniji tijekom proteklog perioda u poduzimanju potrebitih radnji danas bi nam bilo puno lakše, no netko je očito cijelo to vrijeme igrao pogrešno.

Da vas samo malo podsjetim u poglavlju 8. se radi o „Tržišnom natjecanju“ u kojem je naša brodogradnja bila najveći problem. Umjesto da smo vrijeme od pet i više godina iskoristili za restrukturiranje naše brodogradnje koja bi se mogla nositi sa konkurencijom u EU, mi smo uporno i nepotrebno pokrivali enormne gubitke koje su stvarale nesposobne uprave dovevši hrvatsku brodogradnju na rub opstanka. Ako navedenom dodamo i odluku Vlade RH iz 2007. da eventualni kupac bilo kojeg brodogradilišta ne mora zadržati proizvodnju odnosno djelatnike, onda je i više no jasna sudbina nekoliko brodogradilišta koja se ovih dana „prodaju“.

Ništa lakše nije ni sa poglavljem 23. „Pravosuđe i temeljna prava“ zbog kojeg je bilo mislim i najviše problema odnosno skepse kod članica EU. Hrvatska naprosto mora prihvatiti pravila igre u kojoj neovisno sudstvo odnosno represivni sustav mora imati potpuno odriješene ruke u borbi protiv korupcije i kriminala.

Želim vjerovati da je obećanje premijerke Jadranke Kosor o nultoj toleranciji prema korupciji i kriminalu njeno doista jasno iskreno opredjeljenje. Po onom što vidimo do sada moram priznati da se tog obećanja drži, no to opredjeljenje je svaki dan na kušnji jer smo svjedoci da doslovno svaki dan na vidjelo ispliva poneka afera u koju je nerijetko upleten i netko iz najviših struktura vlasti. Ne bude li opstrukcije u radu onih koji su zaduženi za otkrivanje i procesuiranje nezakonitih radnji sasvim sam siguran da nam predstoji svjetla budućnost pa u kontekstu toga navedeni datum pristupanja EU jest i naša politička realnost.

LAZAR GRUJIĆ: Sam ulazak Hrvatske u EU znači ulazak u jedno političko – pravno okružje u kojem važe ista pravila „igre“ za sve, a to znači i puno bolje uvjete za stvaranje jednog stabilnog gospodarstva koje može „pratiti“ i sve socijalne potrebe društva. Uz mirovinsku reformu koja slijedi doslovno odmah nakon parlamentarnih izbora, a uz to i konačno davanje u ruke struci da kreira gospodarsku politiku, dolazimo u situaciju da konačno budemo i „na svome svoji“ jer smo sve ovo vrijeme stigli tek do onog - svoji na svome.

LAZAR GRUJIĆ: Pozivam ih sve da izađu na slijedeće parlamentarne izbore i pokažu svoju građansku odgovornost za budućnost ove zemlje čije vodstvo u posljednjih dvadeset godina biraju upravo oni na demokratski provedenim izborima. Pozivamo ih također da dobro razmisle jer se po prvi puta u novijoj povijesti Hrvatske pojavljuje i opcija lišena populizma, ideoloških, vjerskih, nacionalnih ili bilo kojih drugih „utega“, nudeći građanima Hrvatske jedan sasvim novi put kojeg će ovaj puta za razliku od prethodnih dvadeset godina trasirati stručnjaci za gospodarstvo kao našeg najvećeg problema, a ne političari po vokaciji.

Blok umirovljenici zajedno sa gospodinom Ljubom Jurčićem kao vrhunskim ekonomskim stručnjakom i našim nositeljem i nadamo se realizatorom gospodarskog programa jest garancija da je Hrvatska spremna za jedan veliki iskorak u bolju budućnost, bolju budućnost za sve građane Republike Hrvatske a ne samo za odabranu „kastu“.