Ono što u svim dobro organiziranim političkim strankama uvijek izaziva „šokove“, i redovito stvara velike unutarstranačke, potrese po svemu sudeći u HSU-u prolazi kao nešto što je gotovo bi smo mogli kazati, već postalo pravilo, naravno, od dolaska na čelo HSU-a Silavana Hrelje koji je stranku preuzeo od Vladimira Jordana nakon debakla na parlamentarnim izborima 2007.

Naprosto je fascinantno promatrati svojevrstan fenomen kako je u samo nekoliko godina stanku napustila većina članova predsjedništva (HSU-a), a potom i cijelog niza županijskih organizacija, a da o gradskim i općinskim organizacijama i ne govorimo. I tako dok u HSU-u i dalje zabadaju glavu u pijesak glumeći da se ništa posebno nije dogodilo, gotovo svi od reda prelaze u Stranku umirovljenika, što je doista masovna pojava, reklo bi se. Što to dakle svi dojučerašnji članovi HSU-a jasno vide a da u isto vrijeme Silvano Hrelja sve to uporno ignorira,…. ili doista ne vidi.

Zdenko Pliško, široj javnosti moguće je, i nedovoljno poznata osoba, no u svojoj sredini, pa i samoj regiji i te kako ugledan osoba, je baš kao takav bio i dojučerašnji predsjednik HSU-a za Istarsku županiju, ali ovog trenutka ili bolje kazati tek za sada i samo još jedan u nizu stranačkih čelnika HSU-a koji je u posljednje dvije godine prešao u SU prethodno napustivši HSU ili je možda točnije kazati, napustivši potpuno promašenu politiku koju u HSU-u autokratskim ponašanjem provodi njen predsjednik Silvano Hrelja.

Nije doduše Silvano Hrelja pokazivao javnosti kako ni/je bio pretjerano uzbuđen kada je gotovo cijela Vukovarsko Srijemska županijska organizacija prešla u SU, pa ni onda kad je nešto prije nje potpuno isto uradila i gotovo cijela Sisačko Moslavačka županija, pa čak ni onda kada ga je u vrlo kratkom vremenu napustilo više od pola predsjedništva, pa netom poslije i većina članova nadzornog odbora itd. itd….. no ovaj najnoviji prelazak, prelazak predsjednika HSU-a za Istarsku županiju gospodina Zdenka Pliška mu je po svemu sudeći posebno bolno pao poradi činjenice da se u ovom slučaju radi upravo o Hreljinoj županiji, dakle o njegovoj izvornoj izbornoj bazi, o sredini u kojoj je već dva puta uspio izboriti svoj saborski mandat, što po svemu sudeći ovaj treći neće uspjeti ostvariti.

A tako mu je potreban taj treći saborski mandat, čak toliko da je bio spreman trgovati na štetu HSU-a i sa „crnim vragom“, i gle paradoksa, sve to samo i baš radi ostvarivanja „zasluženih prava“ ili bolje kazati privilegije napovlaštenu saborsku mirovinu (što trećim mandatom stječe automatizmom) i to bez da radi do svoje 65. godine starosti kao što moraju i svi obični smrtnici ove napaćene zemlje za čija se navodno prava on bori.

Naravno, jasno je konačno i samom Silvanu Hrelji da je njegovim obmanama došao kraj, te da svojoj izbornoj bazi više ne može prodati rog za svijeću, stoga je doslovno napustivši umirovljenike napravio savez sa još jednim političkim gubitnikom ne bi li tako udruženi mogli predriblati dio birača te time odnosno izbornim rezultatom izraženim u broju saborskih mandata možda dobiti – steći i određenu postizbornu poziciju sa kojom bi mogli što bolje trgovati. No prvo pitanje na koje nemaju pravi odgovor je upravo cijena koju će HSU zasluženo platiti radi izdaje i napuštanja umirovljenika sa jedne strane, no sa druge pak ništa bolje se ne piše ni HNS-u sa Čačićevom hipotekom osobne odgovornosti za prouzročenu smrt dvoje ljudi, te uz sve navedeno i neuspjelim odnosno razotkrivenim pokušajem laganja hrvatskoj javnosti što se ni jednom političaru u suvremenoj demokraciji kojoj Hrvatska teži ne prašta.

Dakle sasvim je realno da si sami postave prvo pitanje koje po prilici glasi tko će takvima uopće dati svoj glas, a onda u istom tonu i sa kime to oni još uopće mogu trgovati???Očito je nekima vrijeme prošlo samo što to još samo oni sami ne znaju,…. recimo im to!?