Stranka umirovljenika (SU) pridružit će se Prosvjedu protiv siromaštva, na glavnom zagrebačkom trgu u subotu 1. ožujka, točno u podne, jer čak 769.474 umirovljenika ima mirovinu ispod 600 eura, od kojih čak 415.835 njih ispod 400 eura, što nije dostatno za život.

Ako je prosječna mirovina službeno 630,75 eura, a preko 60 posto umirovljenika ima mirovinu ispod tog prosjeka, ako je 34,8 posto osoba 65+ i službeno ispod praga siromaštva, te ako je od svih samaca starijih od 65 godina njih čak 59,9 posto siromašnih, onda je vrijeme za buđenje nas samih, umirovljenika. Vrijeme je za samoorganiziranje, za bunt, za prosvjede.

Kako kaže predsjednik SU Lazar Grujić prosvjed treba masovno podržati „jer ne može biti da je nacija bila toliko lijena i nesposobna da više od pola umirovljenika nije zavrijedilo dostojanstvenu mirovinu i to u zemlji u kojoj raste BDP, kreditni rejtinzi i plaće, koja je članica Eurozone i koja pretendira na članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju  i razvoj (OECD)“.  

Zna li hrvatska vlada, pitamo se u SU-u, da je OECD forum na kojem državni dužnosnici analiziraju utjecaj politika na poboljšanje socioekonomskog stanja građana. Pa sama slika položaja hrvatskih umirovljenika diskvalificira njihovu zemlju, našu Hrvatsku, za članstvo u OECD.

Vrijeme je za prosvjede, građanski neposluh i Stranka umirovljenika poziva članstvo i građanstvo da se odazovu prosvjedu, iako se ovim priopćenjem također jasno ograđujemo od zahtjeva organizatora za smjenom vlasti.

Grujić napominje da se „vlast samo u izuzetnim prilikama ruši na ulici, a da SU jest za sve demokratske pritiske na vladajuće za mirovinsku reformu, ali da na njoj radi vlast izabrana na demokratskim izborima, a ne ulica“.

Ipak, ako hrvatski umirovljenik dobije mirovinu koja čini samo 35 postotni udjel u  zadnjoj svojoj plaći, a prosjek je u 32 europske zemlje 58 posto, te je po tom udjelu na posljednjem 32. mjestu, doslovno iza svih, tada jest vrijeme za buđenje svih, pa i političkih elita.

Očekujemo da će Državni zavod za statistiku objaviti najdalje u ožujku iznos praga rizika od siromaštva u 2024. godini, te koji broj kućanstava teško i vrlo teško spaja kraj s krajem svakog mjeseca, te da će novi podaci i prosvjedi otvoriti oči i Vladi RH i premijeru Andreju Plenkoviću da uvidi da reformske promjene koje najavljuju predstavljaju za umirovljenike samo kap u moru potrebnih promjena.

Na primjer sada očekujemo temeljem usklađenja porast mirovima za 16,80 eura, koji nam slijedi u travnju. To je neslužbeni izračun analitičara Željka Šempera. Naravno po formuli 70:30, jer Vlada RH jednostavno nije ispunila obećanje s kraja 2023. godine da će se formula promijeniti na omjer 85:15. No da je i ta formula na snazi mirovine bi sada umjesto 16,80 eura porasle na minorno veći iznos od 18,41 euro. Znači nije tu ključ rješenja.

A državni tajnik Ivan Vidiš najavljuje veselo i slavodobitno  da će do kraja mandata 2028. godine prosječna mirovina „narasti“ sa sadašnjih 630 na 750 eura, što je nominalni, ali ne i realan rast. To je rast po automatizmu zakonskog usklađivanja prema rastu plaća i padu kupovne moći, tj. prema inflaciji. Dakle, ni to nije rješenje.

Gospodo, politička elito, gospodo uvaženi profesori, akademici, urednici najznačajnijih medija, svi s visokim plaćama i povlaštenim mirovinama, vrijeme je za sagledavanje nužnog, za buđenje, za akciju za ozbiljnu reformu. Nitko od utjecaja ne smije šutjeti pred siromaštvom umirovljenika. Pogledajte film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, nemojte ostati na nemoralnoj strani javnosti. Trebamo reformu koja će biti rješenje za izlazak iz siromaštva i socijalnu isključenost stotine i stotine tisuća građana. Preduvjet je da prosječne mirovine ne budu ispod 60 posto prosječnih plaća.