Umirovljenici su možemo kazati veliki potencijal ali ujedno I mrtvi kapital koji naša država treba iskoristiti. Veliki broj vrhunskih intelektualaca ili majstora -radnika iz proizvodnje ne koristimo a rado bi radili. Prije 15 godina Češka je zbog razvoja neophodno trebala radnu snagu. Ideja je bila uvoz 30 d0 50.000 Vijetnamskih obitelji s djecom jer još iz vremena komunizma imaju dobra iskustva sa Vijetnamcima-dobri su radnici, trude se što brže uklopiti (ne asimilirati) u zemlju gdje žive i rade(kao Židovi) Odmah uče jezik, djecu šalju u dječje vrtiće ali imaju dobro organiziranu zajednicu (vjera, kultura itd.)-asimilacija je spora.

Njihov ministar gospodarstva  je prepoznao potencijal umirovljenika I jednostavno predložio vladi i izborio se da se umirovljenici vrate u proizvodnju. Sindikati su jasno negodovali jer su prepoznali umirovljenike kao jeftinu konkurenciju njihovim članovima- radnicima.  Ovo se događalo kada su veliki proizvođači automobila (a Češka je u tom sektoru velesila) zbog pomanjkanja radne snage koja je postala preskupa zaprijetili kako će proizvodnju preseliti u Aziju. Uvođenjem umirovljenika na tržište rada koji su preuzeli dio manje zahtjevnih radnih mjesta otpao je uvoz radnika iz Vijetnama. Nadnice su stagnirale a proizvođači automobila su nastavili širiti proizvodnju u Češkoj. Kada se ovo događalo Češka je imala 9% nezaposlenih, a danas 180.000 umirovljenika radi, to je kao da kod nas radi 90.000 umirovljenika, jer smo dva puta manji. Tamo umirovljenice učiteljice rade u malim područnim školama sa malo djece, profesori predaju na Fakultetima, vozači masovno voze kamione i radne strojeve, tu su  čistačice, blagajnice… Na sajmovima sve pomoćne službe od vozača liftova, viljuškara do kafića u hali sve su to umirovljenici jer je to povremen posao što svima odgovara. Danas Češka ima 1% nezaposlenih i više minimalne i prosječne plače od nas. Pri tome je temeljno  da umirovljenici mogu raditi PUNO RADNO VRIJEME , a sve je stvar dogovora radnika I poslodavca. Umirovljenik mora dobiti najmanje minimalnu plaću kao i radnici. Ako se odrekne doprinosa na mirovinu poslodavac mu mora za toliko povećati plaču. Ako poslodavac plaća doprinos povećava mu se mirovina cca 80 kuna mjesečno (za svaku odrađenu godinu). Pri tome treba biti svjestan činjenice da umirovljenik nema produktivnost mlađeg radnika o čemu vode računa brojne agencije koje okupljaju umirovljenike i posreduju oko poslova.  U 2022. godini Hrvatskoj će manjkati 150.000, a od toga najmanje 50.000 radnih mjesta mogu popuniti umirovljenici. Nadalje umirovljenik je mnogo jeftiniji od uvezenog radnika jer:

1.Poslodavcu je jeftiniji time su mu troškovi niži konkurentniji je na tržištu (manje uvezene robe)

2.Strani radnik velik dio plače šalje porodici u matičnu zemlju, cca 5000 kuna mjesečno ako zarađuje cca 7- 8.000 kn, država time gubi 1250 kn PDV-a mjesečno ili godišnje je to 15.000 kn ili na 50.000 radnika to je 750,000.000 (miliona kuna)Tu je i ostatak od 4000 kn koji nije potrošen u Hrvatskoj-to je na tih 50.000 radnika cca 2-2,5 milijarde kuna manje prometa u trgovinama uslugama i proizvodnji Koliko je to radnih mjesta manje?

Dodatni su gubici vidljivi u činjenici da ako strani radnik radi u Hrvatskoj npr.20 godina on će dobivati cca 1500 kn naše mirovine. Ako poživi 80 godina Hrvatska će mu isplatiti 18.00 kuna godišnje ili ukupno za 20 godina 360.000 kn i taj se novac ne troši u RH te ponovo gubimo 72.000 kn PDV-a po radniku ili na 50.000 radnika to je 3,6 milijardi kuna (nadamo se da smo  dobro izračunali). Uz ostatak mirovine koji se ne troši u Hrvatskoj to je pad prometa još cca 10 milijardi kuna što dovodi do manjeg broja radnih mjesta, pada proizvodnja ... Iz svega ovoga je vidljivo da bi se državi isplatilo da sufinancira i daje poticaj poduzetniku da zaposli umirovljenika. Predlažemo da se naš prijedlog razmotri  s nekim ekonomskim institutom, napravi studiju na temelju ovih i drugih podataka i da dokažu koliko se isplati da mi radimo.

Svjesni smo kako se sindikati državnih institucija bore i dokazuju kako se njihovim zaposlenicima ne smiju davati otkazi jer bi time pala potrošnja i država bi izgubila PDV. Jasno je da je to demagogija jer je matematička činjenica da jedan radnik košta cca 150.000 kn godišnje. Ako radi 40 godina, a ne privređuje porezne obveznike  košta za 40 godina radnog staža 6 milijuna kuna. Ako otvaranje jednog radnog mjesta danas košta cca 500.ooo do 600.000 kn to je najmanje 10 radnih mjesta. Znači da državni zaposlenik pojede tijekom radnog vijeka 10 radnih mjesta.

Nadamo se kako će ovaj naš prijedlog ubrzo ugledati svijetlo dana a osobito kada se najavljuju javni radovi na potresom pogođenim područjima. Uz poznatu činjenicu da tragično manjka svih mogućih obrazovanih kadrova, od arhitekata ,građevinara, geodeta očekujemo kako će nekome u Vladi pasti na pamet da pozove takve ljude iz mirovine da se priključe i da pomognu u obnovi!