Saznavši kako vlada predlaže protokol za praćenje pojedinaca i grupa koji u javnom prostoru šire netrpeljivost pojavila su se oprečna mišljenja o toj inicijativi. Protivnici naglašavaju kako je to uvod u zabranu čak i atak na slobodu govora i mišljenja, a time i povratak u neka mračna vremena naše prošlosti.

No s druge strane ako se trezveno razmisli može se samo zaključiti kako je do ovakvog poteza trebalo doći i ranije. Dapače proširiti ga i na odgovornost za javno izgovorenu ili napisanu riječ koja prelazi granice dobrog ukusa, etike i morala. Posebno je to važno u svijetu društvenih mreža koje su preplavile dezinformacije, poluinformacije, neprovjereni podaci ili jednostavno rečeno nekontrolirane objave i granična razmišljanja. Usporedimo li to sa slobodom govora u Londonskom Hyde parku razlike su velike. Naime koristeći Internet i ostale medije riječ je o daleko većem broju korisnika, različitih profila i predznanja, a osobit je problem dostupnost ranjivim skupinama poput djece.

Tako je danas utjecaj medija postao od presudne važnosti na uspjehe u glazbi, glumi, poslovnom marketingu ali ponajviše politici. U tom kontekstu moramo spomenuti i slučaj koji smo osobno doživjeli u dosadašnjem političkom djelovanju. Riječ je o pamfletu objavljenom na naslovnoj stranici jednog dnevnika uoči parlamentarnih izbora 2011. godine da je predsjednik Stranke umirovljenika lažni invalid. Nažalost ova notorna laž demantirana jednom kratkom objavom u istim novinama niti izdaleka nije bila dovoljna da se ispravi nanesena politička šteta.

Zbog toga podržavamo sve aktivnosti i napore vlade usmjerene prema sprečavanju neprimjerenog pisanja i javnog izražavanja svakog oblika klevete, mržnje i bilo kojeg načina ugrožavanja ljudskih prava. Pri tome treba jasno odvojiti slobodu govora i osobito političkog djelovanja od raznovrsnih blasfemija kako ne bi prešli ivicu demokratskog od autokratskog društva.