U svakodnevnom razgovoru i kontaktima političke teme u Hrvata (ne Rvata) posve su uobičajene i rekli bi neizbježne. Jednostavno se nameće zaključak takav smo narod i posljedično i takvu političku vlast zaslužujemo. Pri tome je za nas u Stranci umirovljenika ipak neshvatljivo da brojni umirovljenici koji žive na granici i ispod granice siromaštva svoje glasove daju političkim elitama ili što je još gore ne izlaze na izbore. Ilustracije radi da je samo par % umirovljenika podržalo naše kandidate na posljednjim parlamentarnim izborima imali bi svoje predstavnike u saboru. I to neopterećene funkcijama, karijerama i zgrtanjem stanova i novaca a s druge strane s bogatim životnim i radnim iskustvom! Nažalost tu smo gdje smo i sada nam predstavnici nekih strančica koje su izbornim inženjeringom postale parlamentarne vode glavnu riječ na političkoj sceni. Pri tome su  problemi umirovljenika zasjenjeni u usporedbi sa zauzimanjem uhljebničkih pozicija, vraćanja usluga uskom krugu svojih lobista ili naštimavanjem javnih natječaja. Farsa s Povjerenstvom za sukob interesa se nastavlja pa tako i najsvježiji kadar vladajuće stranke u parlamentu zorno pokazuje o kakvom se ćoravom poslu radi. Umjesto da mu se kao i njegovom stranačkom kolegi koji je stolovao  po istom obrascu ali u jednoj otočnoj općini  promptno oduzmu nekretnine, pokretnine i financijska imovina sve dok ne dokaže na koji je način stekao to silno bogatstvo. Naravno kako se to ne bi moglo opravdati i država bi odjednom mogla biti bogatija i uplatiti recimo dio ovog koruptivno stečenog bogatstva u mirovinske fondove. No to je za sada kod nas samo utopija i posljedice su da smo zaduženo već 85% BDP-a, prema brojnim gospodarskim i ekonomskim pokazateljima najlošija smo država u Europskoj uniji, a stanje u sudstvu, državnim službama i vladavini prava i pravde nije potrebno dodatno komentirati. Imajući ove činjenice na umu nije nam jasno kako naš, moramo priznati u nekim stvarima doista sposobni i lukavi, premijer čini ovakve kardinalne pogreške. Ulazeći u javni sukob s Domovinskim pokretom skida sa sebe masku profinjenog i uglađenog političara i spušta se na razinu osobnih uvreda i obračuna. Kulminaciju smo doživjeli s izjavom kako je upravo on bio meta terorističkog napada na trgu Svetog Marka tako da će se ubuduće prevoziti u blindiranim vozilima. Zar mu nije jasno da je predsjednik Tuđman za vrijeme rata slobodno hodao Hrvatskom i osobito glavnim gradom i da su se samo tirani bojali svoga naroda. Neka o tome dobro promisli i upita se je li bilo potrebno oteti privatnu Agrokorovu imovinu i onako usput zamračiti nekoliko stotina milijuna kuna, postaviti u upravu INE mađarske poslušnike, rasprodati HŽ Cargo i da ne nabrajamo dalje! Tek kada shvati da je počinio i brojne greške moći će ih početi i ispravljati a do tada samo ćemo i dalje svjedočiti pokazivanju mišića i tvrdoglavoj nepogrešivosti. Pri tome mu je svakako poznato kako se klin klinom izbija pa mu poručujemo da se vrati na stazu s koje je i počeo svoj politički put kao skroman, ponizan i radišan činovnik u ministarstvu vanjskih poslova. Uvjereni smo kako još nije kasno da ispravi pogreške koje je direktno ili indirektno, izabirući pogrešne suradnike, uradio.