Aktualni štrajk prosvjetnih djelatnika skrenuo je pozornost javnosti osim na plaće i koeficijente i na brojne druge teme vezane uz obrazovanje. Jedna od njih je i tjedna norma ili satnica koja prema pedagoškom standardu iznosi 28 školskih sati. To znači da je ta vrijednost zadana bez obzira na veličinu razreda i sastav učenika. Nadalje gradacije profesora i učitelja nema prema rezultatima rada ili preciznije rečeno ima vrlo malo gledajući nastavna zvanja savjetnika i mentora. Jedan od čestih uzroka negodovanja učenika koji su obuhvaćeni reformom obrazovaja je i potreba da sve više nastavnog gradiva moraju  svladavati kod kuće. Uloga njihovih učitelja se svodi na mentorstvo što otvara pitanje o opravdanosti vrlo niskih tjednih normi rada koje se ne izražavaju u satima već školskim satima. Vrednovanje prosvjetnih radnika nije sustavno obuhvaćeno niti  postignutim rezultatima učenika na krucijalnom školskom ispitu poput  državne mature, rezultatima na školskim natjecanjima, postignućima u izvannastavnim aktivnostima. S druge strane promatrajući odgojitelje u predškolskoj dobi, koji moraju imati istu razine stručne izobrazbe kao i učitelji, nemoguće je usporediti njihov rad. Svakom tko ima djecu ili unuke poznato je  na što mislimo jer i par sati provedenih s najmlađima veliki je napor. Zamislite sada sa 20 i više djece provesti pola dana. Zbog toga i vrlo rijetko možemo sresti bake odgojitelje, na zavodu za zapošljavanje deficit je odgojitelja a sve ih je manje koji to žele raditi iz ljubavi. Zar stoga nije daleko lakše otići s učenicima na Interliber, jednodnevne izlete tijekom Adventa ili nekih drugih blagdana, odmarati se svakog vikenda i neradnih dana te naravno školskih praznika. Otvarajući samo neka od brojnih pitanja koja se nameću u obrazovnom sustavu ne može se pri tome izbjeći odgovornost ministrice koja je sve svoje potencijale i energiju unijela samo u provedbu škole za život. Naravno i nabavku stotinu tisuća tablet račiunala!? Potpuno je zanemarila stanje u zbornicama i izgubila kontakt s učiteljima koji bi upravo trebali na svojim plećima iznijeti školsku reformu. Opteretila ih je brojnim, svi se slažu posve nepotrebnimi besmislenim administrativnim zadaćama i obvezama, a s kojima ih zajedno sa brojnom svitom svojih osobnih savjetnica nije na vrijeme pripremila i upoznala. Posljedice su postale primjetne i na učenicima koji su postali samo objekt reforme što im se počelo sve manje sviđati. Tko će u svemu tome izvući najdeblji kraj za sada je teško zaključiti! No kako je proračun kao temeljni državni dokument usvojen sumnjamo kako će sadašnja vlada i ministrica koja je sve to zakuhala otići prije izbora u ropotarnicu prošlosti. No ako se varamo želimo joj ovim putem puno uspjeha u njenom budućem poslu i da ne napravi toliku zbrku i probleme kao u Ministarstvu obrazovanja i znanosti. Ilustracije radi dovoljno je samo pogledati obrazac po kojem je izvršila kadrovsku selekciju pri čemu osobito bode u oči da su na najvažnijim funkcijama uglavnom njezine kolegice.