Prihvaćanje svih zahtjeva referendumske inicijative „67 je previše“ pozitivna je vijest za umirovljenike i građane. Za umirovljenike sadašnje i buduće koji će koliko toliko biti financijski zaštićeni pred nasrtajem galopirajućeg neokapitalizma i bogaćenja najbogatijih. S druge strane ovaj potez vraća nadu i vjeru običnim građanima kako je ipak svaki glas i u konačnici volja naroda jača od političkih stranaka i interesnih lobija. No ipak nije sve tako sjajno u ovoj, za mnoge iznenađujućoj odluci, ili bolje rečeno treba pomnije sagledati i drugu stranu. Naime donedavno su premijer i njegov potrčko Pavić uporno branili svoje mišljenje i bahato odbijali svaku inicijativu, razgovore i pregovore sa sugovornicima, potrošili silne novce za gebelsovsku kampanju i ispiranje mozga narodu te svakodnevno prijetili propašću mirovinskog sustava u slučaju provedbe referendumske inicijative. Što se dogodilo da je sada najednom situacija drugačija? Pavić je sklonjen na mjesto gdje upravlja s europskim novcem ali sadašnji ministar je i kao ravnatelj HZMO-a trubio sa svojim prethodnikom u isti rog. Javno je iznosio negativne efekte sindikalnih zahtjeva i baratao s troškovima od 45 milijardi potrebnih do 2040 godine za ostvarivanje sindikalnih zahtjeva.

Stoga je jedini logičan zaključak kako netko u ovoj priči laže, a to je očigledno vlada. Stoga joj mi iz Stranke umirovljenika sve manje vjerujemo i s pravom sumnjamo u njihove dobre namjere vezane uz spašavanje brodogradilišta, kutinske petrokemije, otkupa INE… Sve smo više uvjereni kako su nas opljačkali i u aferi Agrokor, nakon nevinog Kalmete uvjereni smo kao će se nevinost pronaći i Kuščeviću, Mariću…Nadalje kopernikanskim obratom i naglim prihvaćanjem svih zahtjeva pokazali su da nam je država nestabilna, podložna pritiscima i vanjskim utjecajima, a to svakako nisu pozitivne odlike sposobnih državnika i snažnog državnog aparata. Pri tome mi nismo nikada rekli kako je riječ o slučajnoj državi ali bojimo se kako sve više na to ličimo.

Ovaj nesvakidašnji manevar možemo sagledati i u smislu predstojećih predsjedničkih izbora na kojima HDZ još nema svog kandidata, a pitanje je na koncu tko će to i biti? Svašta se šuška i nagađa, povezuje sa zdravstvenim kartonima, liječničkim pregledima u Svetoj Nedjelji i frakcijskim borbama unutar vladajuće stranke. Možda nas ovih dana premijer stoga ponovno iznenadi novim objavama, traženjem od tajnice na sjednici vlade da raskine još jedno koalicijsko partnerstvo i razriješi ministre trgovce ili najavom da će biti predsjednički kandidat nakon što se nije uspio progurati u EU establishment