Kroz hrvatsku povijest zabilježeno je kako su naše preci vrlo često bili na različitim stranama i imali različita mišljenja vezana uz državne zajednice na ovim  prostorima. Tako je bilo zagovornika Franačke države, simpatizera Napoleona, podanika Mlečana, a u novije vrijeme razvojem nacionalnih država govorimo o Mađaronima, Talijanašima, Jugoslavenima ili Rusofilima. Imaju li ove povijesne činjenice uporište i na današnjoj političkoj sceni? Za nas u Stranci umirovljenika svakim je danom ova usporedba nažalost sve izraženija. Riječ je naime o nevjerojatnoj snazi i porivu našeg premijera da zauzme što bolje pozicije u europskoj uniji i na tom je tragu potpuno izgubio dodir s hrvatskom realnošću! Čak povodom, za sada još uvijek prijedloga, da njegova stranačka  uzdanica preuzme mjesto u europskoj vladi organizira tiskovnu konferenciju. Kao da do sada nismo imali predstavnika u tom tijelu. Isto tako i lukavo predlaganje ostalih  predstavnica slabijeg spola na visoka mjesta u europskoj hijerarhiji uzdiže u nebesa. Zar je zaboravio da je i sadašnja predsjednica bila na vrlo visokom međunarodnom položaju, zatim brojni istaknuti stručnjaci, a ne političari zauzimaju ili su još na brojnim dužnostima ne samo u europskim već i svjetskim asocijacijama i ustanovama. No sve je to nevažno jer treba istaknuti osobnu ulogu i rolu u lobiranju za svoje kandidate u nedavno završenom političkom preslagivanju i prekrajanju europske institucije. I umjesto da na domaćem planu ponovi odlučnost u razvrgavanju koalicije sa SDSS-om kao što je to učinio s MOST- om on se uglavnom bavi salonskom politikom. Tako i nadalje ostajemo podanici i sluge stranih interesa koji nas prate kroz cjelokupnu našu povijest. Dobro plaćeni naši tribuni u Europi o tome nisu i neće voditi računa jer su zaokupljeni samo svojim osobnim probitkom i vraćanjem usluga velikom lobisti. S druge strane zaklinjanje u EU fondove i pomoć koja nam se benevolentno nudi također ima drugu stranu. Očigledno je kako se dobivenim sredstvima potiču u najvećoj mjeri neproizvodni projekti u koje se ulaže materijal i oprema iz uvoza pa čak i radna snaga. Što Slavoniji u ovom trenutku trebaju toliki vrtići i škole kada više nema Slavonaca? Umjesto da se započne s navodnjavanjem, obećanim kanalom Sava-Dunav-Sava, izgradnjom plastenika i staklenika ili proizvodnih pogona. Ali ne Europa to ne financira jer od toga nema koristi. I tako nije čudno da smo na začelju u Europi po zaposlenosti i gospodarskoj proizvodnji u drugom ovogodišnjem kvartalu. No o tome se šuti i podaci skrivaju ispod tepiha jer uskoro preuzimamo i predsjedanje unijom. Liječnici i učitelji jeste li se zapitali koliko će nas taj događaj koštati? Nitko to ne zna točno ali zasigurno puno više nego što tražite za vaše plaće. Stoga medicinari, prosvjetari i umirovljenici nemojte očekivati empatiju prema vašim zahtjevima i samo možete očekivati odgovor kako financije moraju biti održive pa za vaše zahtjeve nema novaca. Istovremeno milijarde ulupane u brodogradilišta koja su propala ili su na rubu propasti ne narušavaju državni proračun. I svejedno lakonski kažu da za nas ostale novaca nema.