Zahvaljujući društvenim mrežama i elektroničkoj komunikaciji (uključujući i SMS-ove) pravodobno smo informirani o mnogobrojnim događajima iz svakog kuta naše domovine ali i svijeta. Na taj način možemo stvarati vlastitu sliku i izvući zaključke o aktualnim pojavama i zbivanjima u društvu. Stoga možemo reći kako danas nije teško biti sociolog, analitičar ili trezveni političar. U tom kontekstu možemo komentirati videozapise koji su nas ovih dana preplavili, a u kojima se vidi s neshvatljivom mržnjom skidanja ukrasa s adventski okićenog bora u Njemačkoj! Ili sve češća pojava hrvatskih prehrambenih proizvoda s Alal oznakom? Dodatan je to povod da zaključimo kako je riječ o očiglednom nasrtaju na europsku kulturu i tradiciju te kršćanske vrijednosti. Nadalje pitanje je samo u kojem će se smjeru taj proces dalje razvijati. Bojimo se da ukoliko naša pasivnost i nezainteresiranost prevlada kako će naše unuke vrlo brzo morati nositi hadžib. Stoga zapanjuje činjenica kako jedna znanstvenica i slučajna ministrica to ne razumije, ne želi razumjeti ili je jednostavno emocionalno i vjerski osakaćena. Naime Ministarstvo znanosti i obrazovanja uporno promovira školu za život, korištenje tableta i računala, zanemaruje povijest, glorificira robotiku... Istovremeno se protiv robotike organiziraju prosvjedi i traži zabrana korištenja mobitela u dječjoj dobi, apelira na što manje provođenja vremena uz televizore, potiču djeca na čitanje i njegovanje dječjeg pisma, crtanja i slično. Mogle bi se nabrajati još u nedogled štetne posljedice i vizije koje nam nameće dotična ministrica, ali još više začuđuje kako nema adekvatnih reakcija ili su svi njezini oponenti eliminirani. Stoga nije čudna i najnovija eskapada s božićnom čestitkom Ministarstvo znanosti  i obrazovanja u kojoj nema mjesta za riječ Božić. Nismo sigurni kako se ne priprema i novi raspored školske godine u kojem će se za vrijeme božićnih blagdana odvijati nastavni proces! Jer ako se koriste ovakve univerzalne poruke, koje su možda imale smisla u nekadašnjem komunističkom sustavu, pitanje je što je sljedeće. Zar je moguće da dolazi vrijeme u kojem ćemo ponovno unatoč zabranama i posljedicama svjedočiti svoju vjeru? Nadamo se da do toga neće imajući osobito na umu kako smo se uz pomoć crkve i vjere othrvali svim nasrtajima i atacima na opstojnost hrvatskog puka na svojim ognjištima. Stoga javno poručujemo ministrici i njezinim istomišljenicima koji smatraju kako su nastali od majmuna da ipak velika većina tako ne misli i stoga neka se konačno sabere i započne raditi u interesu svoje domovine.

Zahvaljujući društvenim mrežama i elektroničkoj komunikaciji (uključujući i SMS-ove) pravodobno smo informirani o mnogobrojnim događajima iz svakog kuta naše domovine ali i svijeta. Na taj način možemo stvarati vlastitu sliku i izvući zaključke o aktualnim pojavama i zbivanjima u društvu. Stoga možemo reći kako danas nije teško biti sociolog, analitičar ili trezveni političar. U tom kontekstu možemo komentirati videozapise koji su nas ovih dana preplavili, a u kojima se vidi s neshvatljivom mržnjom skidanja ukrasa s adventski okićenog bora u Njemačkoj! Ili sve češća pojava hrvatskih prehrambenih proizvoda s Alal oznakom? Dodatan je to povod da zaključimo kako je riječ o očiglednom nasrtaju na europsku kulturu i tradiciju te kršćanske vrijednosti. Nadalje pitanje je samo u kojem će se smjeru taj proces dalje razvijati. Bojimo se da ukoliko naša pasivnost i nezainteresiranost prevlada kako će naše unuke vrlo brzo morati nositi hadžib. Stoga zapanjuje činjenica kako jedna znanstvenica i slučajna ministrica to ne razumije, ne želi razumjeti ili je jednostavno emocionalno i vjerski osakaćena. Naime Ministarstvo znanosti i obrazovanja uporno promovira školu za život, korištenje tableta i računala, zanemaruje povijest, glorificira robotiku... Istovremeno se protiv robotike organiziraju prosvjedi i traži zabrana korištenja mobitela u dječjoj dobi, apelira na što manje provođenja vremena uz televizore, potiču djeca na čitanje i njegovanje dječjeg pisma, crtanja i slično. Mogle bi se nabrajati još u nedogled štetne posljedice i vizije koje nam nameće dotična ministrica, ali još više začuđuje kako nema adekvatnih reakcija ili su svi njezini oponenti eliminirani. Stoga nije čudna i najnovija eskapada s božićnom čestitkom Ministarstvo znanosti  i obrazovanja u kojoj nema mjesta za riječ Božić. Nismo sigurni kako se ne priprema i novi raspored školske godine u kojem će se za vrijeme božićnih blagdana odvijati nastavni proces! Jer ako se koriste ovakve univerzalne poruke, koje su možda imale smisla u nekadašnjem komunističkom sustavu, pitanje je što je sljedeće. Zar je moguće da dolazi vrijeme u kojem ćemo ponovno unatoč zabranama i posljedicama svjedočiti svoju vjeru? Nadamo se da do toga neće imajući osobito na umu kako smo se uz pomoć crkve i vjere othrvali svim nasrtajima i atacima na opstojnost hrvatskog puka na svojim ognjištima. Stoga javno poručujemo ministrici i njezinim istomišljenicima koji smatraju kako su nastali od majmuna da ipak velika većina tako ne misli i stoga neka se konačno sabere i započne raditi u interesu svoje domovine.