Da se nešto neobično događa na hrvatskoj političkoj sceni svima je odavno jasno. Ustvari toliko smo se naviknuli na neobičnosti da ih više niti ne primjećujemo već rezignirano odmahujemo na sami spomen politike. Stoga će i današnji izdajnici  i prebjezi iz svojih stranačkih skuta koji su podržali zagrebački proračun ubrzo biti zaboravljeni. Pitamo se samo kako će Ilija preživljavati nakon što prestane primati stranačku apanažu na koju se desetljećima naviknuo? Stoga je vrlo mala vjerojatnost da je odluku donio nerazborito već upravo suprotno. Potpuno racionalno i trezveno iako se i današnjem glasovanju nastojalo dati prizvuk kafkavijanskog zapleta i napetosti. Tako da se tog scenarija ne bi postidio ni Sveti Ilija prorok koji je uz zaglušljivu buku i grmljavinu vozeći se kočijom zabilježen u povijesti. Njegov imenjak će također ostati po sličnom tonu zabilježen u povijesti ali pri tome i vrlo negativno i izdajnički obilježen! Naime za takvu konstataciju nije problem ili opravdanje kako je zastupnik glasao svojom glavom već kako se to dogodilo upravo sada tj. Nakon skoro pola mandata. Pri tome je iznevjerio i svoje koalicijske partnere koji su mu omogućili da dođe do zastupničkog mandata, a da ne govorio i birače koji zasigurno nisu željeli da njihov glas ode kao potpora aktualnom gradonačelniku. Odgovornost je pri tome i zagrebačkog SDP-a koji već poslovično gubi svoje političke partnere po završetku izbora. Jer preuzevši rizik i jednoj nekad snažnoj i tradicionalnoj stranci dati visoko mjesto na koalicijskoj listi dokaz je političkog amaterizma. Jer i političkom je laiku jasno kako HSS predvođen problematičnim i avangardnim velikim vođom ne bi dobio ni približno dovoljno glasova da prijeđe izborni prag! No taj problem SDP koji na svim razinama gubi svoje partnere, a da im je prethodno omogućio politički uzlet treba što prije riješiti i jednostavno pronaći pouzdane suradnike. A bez njih je danas vrlo teško igrati značajniju ulogu na hrvatskoj razjedinjenoj političkoj sceni. Zbog toga se i dogodio najnoviji slučaj Ilija, Jozo i Miroslav u Zagrebu koji treba biti poučak i dobar primjer kako dalje graditi političke odnose i strategiju. Naime niti časna dužnost hrvatskog generala nije više garancija za principijelnost i istinoljubivost već se izgleda i u ovom slučaju radilo o zavičajnim pritiscima i naravno uhljebljivanju. Kod Miroslava pak u pitanju je samo uhljebljivanje i sigurno dobri poslovi koji će njegov OPG imati u budućnosti s gradom i Holdingom. Preciznije rečeno i do sada je ta suradnja bila kvalitetna, a sada će biti dodatno pojačana. Bez obzira na njegove izrečene šovinističke uvrede, izbacivanje iz stranke i višegodišnje statiranje u skupštini takvi i slični će se likovi i dalje vrzmati oko političkog lonca. Sve dok im mi svi skupa to omogućujemo i uporno za njih glasamo. I na kraju da podsjetimo kako smo takav rasplet najavili davno prije nakon prelaska predsjednice NL Zagreb na funkciju u HNB i konstatirali kako je gradonačelnik Bandić uvijek nekoliko koraka ispred svojih političkih konkurenata.