Početak zasjedanja hrvatskog sabora ali nažalost sve više i njegov cjelokupni rad ostat će zapamćen jedino kao izvor  nadahnuća novinarima i predmet ismijavanja širokim masama. Naravno i  političkim strankama pa se tako možemo i mi u Stranci umirovljenika  osvrnuti na nekoliko detalja. Jedan od njih je kafansko obraćanje premijara s govornice ministru koji će uskoro postati i kandidat za emisiju Život na vagi s pitanjem  koliko ima nezaposlenih. Nažalost svi znamo jako malo jer  se većina Hrvata iselila i taj bi podatak trebao biti zabrinjavajući, a ne slavodobitnički. Nadalje premijer ponovno ponavlja mantru o nekom povećanju mirovina, a riječ  je samo o zakonskom usklađivanju iako bi nam i to najradije ukinuo. Ipak poput nekada  popularnih vijenaca i kaktusa ovaj potonji epitet možemo dodijeliti  bivšem SDP-ovcu koji će sve dok se ne  promijeni predsjednik njegove bivše stranke  javno podupirati  vladajuće! Da nije žalosno, licimjerno, izdajnički, nekorektno, oportuno, sebično i  tako dalje možda bi eventualno bilo smiješno. U sličnoj se situacji nalazi i  veći  dio zastupnika najveće oporbene stranke koji joj je otkazao poslušnost. Kad znamo da su među  njima i bivši ovisnik kojem je djevojka umrla od predoziranja, bivši ministri koji su u svom kratkom mandatu priskrbili kuću i stan, osigurali  unosne javnobilježničke ugovore, turistički putovali u „Silikonsku dolinu“ ili izbjegavali vojnu obvezu nemamo se čemu čuditi. Sve su pozitivne ljudske vrijednosti i vrline ovime uništene i loša slika se nezaustavljivo širi. Stoga  bi zbog toga ako zbog ničega drugoga bilo bi poželjno, moralno opravdano i društverno korisno provesti što prije izbore. Jer sigurni smo kako bi nakon toga sva ta politička ološ i bijeda  završila tamo gdje joj je i mjesto – u ropotarnici prošlosti.