Borba stranih interesnih skupina putem domaćih pijuna ovih je dana u punom zamahu. I dok jedni taje povezanost i dogovore s osobama iz financijsko –lihvarskog svijeta drugi otkrivaju njihove  mailove, SMS-ove i mjesta dogovaranih susreta. Nije teško pogoditi kako je riječ o aferi Agrokor u kojoj će na kraju jedini i najveći gubitnici biti radnici. Povlačeći paralelu sa sličnom situacijom u Pevecu koji je također primjer otuđenja privatnog vlasništva nakon što se nije postupilo prema zapovijedima tajkuna i moćnika iz sjene. No u tom je slučaju oštećen samo jedan vlasnik ili obitelj, proveden je stečaj,  bez lex Pevec spašena su radna mjesta i prvi hrvatski trgovački lanac danas odlično posluje. Zašto se nije spasio na taj način i Agrokor vjerujemo da je sada svima potpuno jasno. Škegrini puleni ne bi mogli po zakonu koji su sami stvorili izvući ogromna financijska sredstva za sebe i svoje najbliže. Također da je država poduprla koncern dok je bio još u Todorićevim rukama ništa se ne bi promijenilo osim što bi bili manji izdaci za  kvazi menadžere i financijske savjetnike koji su radili po uputama donedavne potpredsjednice Vlade. Bez obzira na složenost posla, očuvanje radnih mjesta i kratko vrijeme za poduzimanje akcija koje kao mantru ponavljaju Plenković i njegovi suradnici riječ je jednostavno o najgorem  obliku korupcije i kriminalu koji je samo zamotan u celofan. Nitko stoga više ne govori o na ulasku ruskog kapitala, gubljenju koncesijskih prava za Jamnicu i Janu ili kružnim nagodbama s dobavljačima kojima je to u konačnici odgovaralo. Vladin PR plaćenik je istovremeno otvorio i novu frontu s ucijenjenim saborskim zastupnicima pa je na  red nakon Sauche, Mrsića i Hrelje došao Ronko. I umjesto da se naše službe bave stvarnim i potencijalnim opasnostima one troše vrijeme i energiju u lovu na zastupnike i očuvanju teško kupljene saborske većine. Stoga za ovakav stil vladanja, komuniciranja i rješavanje problema nakon velikih očekivanja i nadanja aktualni predsjednik Vlade zaslužuje čistu jedinicu. U to će se ubrzo uvjeriti i ostali građani europske unije nakon što mjesto u hrvatskoj vladi zamijeni s onim u europskim institucijama. Ili se možda varamo jer i Sanader je imao takav plan ali uspio je srećom  stići samo do Austrije.