Sa zanimanjem smo pročitali u medijima naslovnicu iz koje je vidljivo kako stečajni upravitelj  Agrokora prijeti tužbom političkom lideru najveće oporbene stranke gospodinu Davoru Bernardiću. Interes nije splasnuo niti s daljnjim čitanjem obrazloženja optužnog prijedloga. Naime glavni razlog tužbe je propitivanje i traženje istine o situaciji u Agrokoru koja šteti poslovnim interesima kompanije! Znači li to da nitko više ne smije postavljati tajkunima, upraviteljima ili direktorima nikakva pitanja jer je to uplitanje u menadžerske poteze i odluke? Ili je to jednostavno oblik zastrašivanja kako bi se upozorilo da se više ne istražuje i traži istina o kralježnici hrvatskog gospodarstva. Izgleda kako na to imaju ekskluzivno pravo samo najveći vjerovnici i dobavljači, kreditori, lihvari i podobni političari, a predstavnici države koja je godinama kreditirala i potpomagala Agrokor mora zašutjeti. Pri tome državu predstavljaju istražno povjerenstvo, saborski zastupnici i predstavnici političkih stranaka kojima je u opisu poslova upravo kontrola i nadzor državnih institucija, gospodarskih i financijskih tokova i funkcioniranje države. Vjerojatno će ovim osvrtom na meti tužitelja iz Agrokora biti i Stranka umirovljenika jer javno izražavamo zabrinutost za sudbinu mirovinskih fondova i uloženih sredstava u Agrokorove kompanije. Naime svjedoci smo medijskih informacija kako je prvog dana trgovanja dionicama Leda gubitak mirovinskih fondova 200 milijuna kuna. Pitanje je gdje će biti kraj ulagačkih gubitaka i jesu li naše mirovine dugoročno u opasnosti te smijemo li to javno pitati i upozoriti na realnu opasnost koja nam prijeti. Ili moramo ponavljati kao mantru da nam je deficit rekordno nizak, financijska disciplina je na visokoj razini i kontinuirano raste BDP. No kad se usporedimo s drugima naglo se otrijeznimo i moramo priznati sami sebi da smo u zaostatku i potrebne su radikalnije reforme i odlučni potezi da se približimo vodećim gospodarstvima u Europi i okruženju. Stoga optimizam treba poticati i istaknuti pozitivna pomake ali ujedno moramo i sami sebi priznati kako možemo i trebamo bolje. U toj nam težnji sigurno može pomoći svaka dobronamjerna kritika i višestruka kontrola i nadzor tako da se potez stečajnog upravitelja Agrokora nikako ne uklapa u ovakav demokratski proces. Imajući na umu kako je danas u mnogim kompanijama vrlo aktualno i društveno odgovorno poslovanje, a time i njihov utjecaj na mnoga društvena zbivanja i događanja odgovornost političara postajre još i veća. I ne samo odgovornost već i njihova briga i zadaća praćenje procesa koji se odvijaju u svim segmentima gospodarstva i ekonomskih procesa.